http://www.bosnjastvo.com Bosnjacke RSS Vijesti MKP Multi RSS 2.5 by Neuroitc (www.neuroitc.net) ba by Bosnjastvo.com http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ admin@bosnjastvo.com http://www.bosnjastvo.com http://www.bosnjastvo.com/rssicon.gif 140 93 http://www.bosnjastvo.com Sat, 09 Aug 2008 08:12:31 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=369 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=369 Sat, 09 Aug 2008 08:12:31 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Naš Dodik!Datum: 05.08.2008 19:59 Autor: Šaćir Filandra Neinventivnost je najizrazitija karakteristika aktualne bošnjačke politike. Šta su uzroci te pojave i koje strukture su njeni pronosioci? Ovo mora biti predmet stalne analize javnosti i to iz više razloga. Bošnjacima se desilo - ne ulazeći ovom prilikom u to kako i zašto - da je njihova postratna politička struktura ispod zahtjeva i mogućnosti naroda i vremena. Oni su politički nekvalitetno reprezentirani, odnosno, njihovo političko vodstvo nije ni nacionalno ni političko već stranačko i klanovsko. Zastoj u privatizaciji unutar federalnog dijela države izazvan nemogućnošću dogovora klanova oko visine procenta kojeg od kupaca dobijaju samo je jedan od primjera te moralno-političke srozanosti tih ljudi. Horizont općeg, zajedničkog, nacionalnog cilja s jasnom vizijom budućnosti države i karaktera društva tu ne postoji. Ovakva ocjena savremene bošnjačke političke scene postala je općeprihvaćena u intelektualnim krugovima, te je moramo stalno ponavljati.Negativni refleksi na narod i državu tog neadekvatnog političkog vodstva su višestruki. Ovog puta ću potencirati defetistički duh koji oni svojim (ne)aktivnostima zrače. Sarajevski taksisti su odraz tako ugođene bošnjačke javnosti. Često dijelim lijepe trenutke s tim ljudima. Poslovično informirani i s mušterijama komunikativni oni ponajbolje pokazuju stanje duha onog širokog dijela javnosti koji nema prilike za redovno oglašavanje. Jučer me jedan od njih naprosto zasuo negativnim informacijama, dilemama, slutnjama, pitanjima, ali sve iz najdubljih osjećanja strepnje za dobrobit i budućnost djece, porodice, svih nas.Običan čovjek osjeća stagnaciju bosanskohercegovačkog projekta i sa tim se skoro pomirio, ali ima i strah da ne bude gore, budući da je na vlastitoj koži iskusio da je ovdje sve moguće. Građani su još zbunjeni nasilnom promjenom karaktera države i zabrinuti tokom kojim stvari idu. Osjećaju da se svaka moguća prilika koristi za međusobno nacionalno sumnjičenje, prozivanje, optuživanje. Nacionalne i stranačke elite ih zbunjuju, one svoje nesposobnosti, svoj negativni saldo, proiciraju na narod, na javnost, i to je posebno u bošnjačkom slučaju veliki problem. Taksista kojeg uzimam za uzorak ima sređen privatni život, ali se ne osjeća dobro zbog loše političke klime.Najnoviji primjer takvog stanja duha na bošnjačkoj strani je Dodikova priča o zamjeni konvertibilne marke eurom. Ta mala i beznačajna epizoda o aktualnim bošnjačkim političarima puno govori. Jedna usputno data izjava, po svemu sudeći bez nekog povoda, nastala u šetnji s tamo nekim poslovnim čovjekom, najednom postaje određujući činilac bošnjačke političke javnosti. Sasvim je vjerovatno da Dodik nema nikakvu posebnu namjeru da određuje sadržaj bošnjačke politike i javnosti, mada on to čini, kao što je, nažalost, evidentno da se bošnjačka politika zadnju godinu dana u cjelosti svela na odgovore tom čovjeku. O Dodiku s puno razloga na federalnoj strani mnogi ne misle ništa dobro, i to nije upitno, ali zabrinjavajuće jeste to da se ukupna nacionalna bošnjačka politika svede na reagiranje na njegov govor. Dodik uvijek ide dva koraka naprijed, nešto usput izjavi, počesto bez veze i ikakva smisla, ali to bošnjački stranački političari pretvaraju u sadržaj svoje politike, odgovaraju Dodiku na način da pravdaju sebe, ocrnjuju njega i navodno brane državu i narod. Da stvar bude još gora, svaka prilika se koristi za konflikte, u principu lažne, štetne i nepotrebne. Pri tome se ne vodi računa o tome da na njima, na entitetskim konfliktima, Dodik ponajviše održava svoju dominaciju u Republici Srpskoj. Njegova izjava o zamjeni konvertibilne marke eurom, onako data iz rukava, jeste samo po sebi normalno, poželjno, proevropsko ponašanje. Umjesto da se ta izjava ocijeni nerelevantnom u ovom momentu, a što jeste tačno, te se na taj način u potpunosti ignorira ili čak ismije - što je treća mogućnost, ili da se prihvati kao mogući zajednički reformski projekt - što bi bila druga mogućnost, od nje se na bošnjačkoj strani pravi cijela medijska priča koja na kraju permutira u optužbu Dodika za pokušaj podrivanja države. Na taj način se od Dodikove trivijalne izjave pravi nacionalna i vlastita stranačka predizborna retorika.Šta bi bio sadržaj bošnjačke politike danas da nije Dodika jeste bezobrazno pitanje, ali ono nažalost stoji! "Srećom" po bošnjačke političare oni se ne obaziru na glasove kritičke javnosti. Oni su intelektualna i moralna stuktura koja nije otvorena za percipiranje drugačijeg. Proizvodnja straha i poltronstvo je način na koji je većina od njih zauzela trenutne položaje, te zaplašivanjem vlastite javnosti spremni su ih zadugo držati. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 16 Jun 2008 22:22:46 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=368 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=368 Mon, 16 Jun 2008 22:22:46 GMT indexorama@gmail.com (Paša) EKSKLUZIVNO: Kako se general Rasim Delić pripremao za rat "SB" došla je u posjed "radne beležnice" potpukovnika JNA Rasima Delića u kojoj je (ne)uredno ispisivao svoje aktivnosti na brdima oko Sarajeva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu; iz ovog dokumenta, koji mu je ostao u kasarni nakon što su ga uhapsili pripadnici Armije BiH, vrlo je jednostavno ustanoviti koliki je udio u pripremama za odbranu od agresije imao ovaj patriota i koji posljednjih nedjelja štiteći "tekovine borbe" otkriva i javno proziva "izdajice" i "loše Bošnjake" Dan pred početak napada na Sarajevo Rasim Delić je na Zlatištu i Mojmilu postavljao artiljeriju! Rasim Delić - prvi oficir u istoriji koji je postao komandant vojske koja ga je zarobila O Šta se dogovaralo na sastancima vrha JNA u Sarajevu uoči početka napada na grad O Bošnjački oficiri, s izuzetkom Delića, bili sumnjivi srpskim oficirima JNA Piše: Suzana AnđelićNekadašnji pukovnik JNA Osman Selak je napuštajući Banju Luku sredinom 1995. godine rizikovao život ne bi li iznio svoju radnu bilježnicu u koju je, kao oficir bivše JNA, bilježio sve što se dešavalo na sastancima vojnog establišmenta Banjalučkog korpusa u kojem je službovao. Bilježnicu je istrgao iz korica i brižljivo sakrio da bi je nekoliko godina kasnije ustupio Haškom tribunalu i tako obezbijedio jedan od najznačajnijih dokaza za agresiju SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu. Radnu bilježnicu su u nekadašnjoj JNA morali voditi svi oficiri, bez nje se nisu smjeli pojaviti na sastancima kod svojih nadređenih, a važila je kao zvaničan dokument i bila je uredno protokolisana i zavedena. U Selakovoj radnoj bilježnici tako su ostale zabilježene naredba generala Ratka Mladića o sklanjanju nesrpskih oficira iz vojske, naredbe Momira Talića o naoružavanju dobrovoljaca ili o osnivanju logora Manjača, te podaci o brojnom stanju Banjalučkog korpusa i mnogo toga što je omogućilo da Selak ovog mjeseca u sudnici Haškog tribunala potpuno porazi bivšeg srbijanskog predsjednika, a sada haškog optuženika Slobodana Miloševića.TAJNA DELIĆEVE RADNE BILJEŽNICEZa razliku od njega, jedan drugi oficir bivše JNA, potpukovnik Rasim Delić, koji će kasnije postati komandant Armije BiH, "izgubio" je svoje dokaze o učešću JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Njegova radna bilježnica činila se zauvijek izgubljena nakon što je 12. aprila 1992. od strane pripadnika Armije BiH zarobljen na Zlatištu u blizini Sarajeva. Slobodna Bosna je, vjerujući da je riječ o iznimno zanimljivom dokumentu, godinama tragala za tim i posrećilo nam se. Došli smo u posjed radne bilježnice koju je vodio tadašnji potpukovnik JNA Rasim Delić, kasnije komandant Armije BiH i vojni savjetnik bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koji se sada nalazi na čelu programski krajnje nedefinisanog Udruženja za zaštitu tekovina borbe. Pažljivim iščitavanjem Delićeve radne bilježnice zaključili smo da se ovaj general Armije BiH, kao bivši potpukovnik JNA, svim srcem zalagao za provođenje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Kao dokaz tome iz ovog iznimno zabavnog štiva izdvajamo zabilješke koje je Delić vodio u aprilu mjesecu 1992. u vrijeme kada je kao oficir Sarajevskog korpusa sa dobro utvrđenih vojnih položaja oko Sarajeva nadgledao rušenje ovog grada.Potpukovnik Delić je u svojoj bilježnici upisao sastanak vojnog kolegija održan 2. aprila 1992. godine na kojem se analizirala postojeća situacija na terenu. Nečitkim, dječijim rukopisom, uz ucrtane kružiće i zvjezdice navodio je diskutante i teze njihovih diskusija. Jedan od prisutnih, potpukovnik Đorđević žalio se na unutrašnji red u prostorijama i materijalno obezbjeđenje obuke, dok je potpukovnik Filipović zatražio "veću dubinu u obuci". Izvjesni potpukovnik Vujić je, ako je vjerovati bilješkama njegovog kolege Delića, izvijestio kako u skladištima Bare i Usora nema dovoljno zaklona za paljenje MRUD-a (mine rasprskavajuće usmjerenog dejstva) i zatražio obilježavanje pravaca za SMRUD. Tražio je i da se izvodi obuka za minsko-eksplozivna sredstva i mine iznenađenja. MINOBACAČE I TOPOVE RASPOREDITI NA ZLATIŠTUZatim se u diskusiju uključio pukovnik Pašo koji se požalio na neuredan krug i na to da su gljivice napale trpezariju, kao i da je ambulanta zapuštena. "Prisutan je problem konzumiranja alkohola", dodao je Pašo ali je zaključio da je opšti izgled rezervista dosta dobar. Potpukovnik Pašić se opet žalio da radionice slabo rade ali i da je oficir Stanković nazvao majstora Hadžikadunića neprijateljem i zatražio da se ubrza opravka tenkova.U Delićevoj bilježnici zaveden je i sastanak od 4. aprila, dakle dan prije napada srpskih snaga na policijsku školu na Vracama u čijem im je zauzimanju punu podršku dala i JNA, čime je zvanično otpočela srpska opsada grada. Delić je tog dana zapisao naređenja koja je dobio od načelnika štaba Sarajevskog korpusa generala Ante Karanušića. Delić je dobio zadatak da uradi šemu obezbjeđenja objekta Zlatište, napravi elaborat straže i postavi oko objekta dva 60-milimetarska minobacača i nekoliko topova. Tog dana, dakle, dan prije oružanih napada na Sarajevo, načelnik štaba Karanušić naredio je Deliću da svi vojnici i starješine budu pod punom ratnom spremom i neprestano dežuraju. Delić je preuzeo na sebe i da pojača vojni sastav na Mojmilu za koji je procijenjeno da nije dobro postavljen, kao i da provjeri oficira Omera Žikića "koji slabo radi". HAPŠENJE A NE DOBROVOLJNA PREDAJADelić je bilješke uredno vodio i narednih dana kada su borbe oko Sarajeva već dobile na intenzitetu. Tako je 9. aprila pribilježio sastanak starješina Sarajevskog korpusa održan na isturenom komandnom mjestu na Zlatištu. Tada je napravljen dogovor o načinu rada i obezbjeđivanja ovog IKM-a. Posljednju zabilješku načinio je 12. aprila, dakle onoga dana kada je na Zlatištu zarobljen od strane pripadnika Armije BiH nakon što je imao sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica Širokače, Brusa i Vraca. Na ovaj sastanak je otišao sa zahtjevom, kako je pribilježio, "da se Zlatište prepusti vojsci i da se oslobodi opštinski objekat na Brusu". Sve ostalo je istorija. Kao zarobljeni potpukovnik JNA "odlučio" je dobrovoljno pristupiti Armiji BiH, da bi već naredne godine postao komandant ove Armije i na toj poziciji je ostao sve do svog penzionisanja 2001. godine. Međutim, kao "dokazani prvoborac i patriota" odlučio je mirne penzionerske dane prekratiti ponovnim vojevanjem. Oformio je Udruženje za zaštitu tekovina rata koje se obračunava upravo sa onima koji su, u vrijeme kada je on postavljao topove i minobacače oko Sarajeva, dokazivali da će Delić i njegova JNA i zapucati tim istim topovima. Pa, koje onda te(n)kovine rata zaista štiti general Rasim Delić? http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 08 Jun 2008 08:33:55 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=367 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=367 Sun, 08 Jun 2008 08:33:55 GMT indexorama@gmail.com (Paša) PREDSJEDNIK VJERSKOG KRILA SDAhttp://www.bosnjastvo.com/slike/vijesti/ceric5.jpg http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 10 Mar 2008 10:05:11 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=366 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=366 Mon, 10 Mar 2008 10:05:11 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 08.03.2008. 09:01 "Bošnjački" političari vode licemjernu i dvojnu politiku Država je podijeljena na tri dijela, ali političari Bošnjaci nemaju hrabrosti da to kažu javno - Politike Zagreba i Beograda prema BiH ostale su iste, samo su likovi drugačiji... Harizmatičan i kontroverzan, haški optuženik i pritvorenik, danas general u penziji s "certifikatom Haškog tribunala o nevinosti" i lider Bosanskohercegovačko patriotske stranke, Sefer Halilović, kao i prije 16 godina kada se prvi put pojavio u javnosti na poziciji komandanta Armije RBiH, bez dlake na jeziku i imalo ustručavanja govori o političkoj situaciji u BiH, idejama o budućem uređenju države za koju se borio kako 1992., tako i danas... te predlaže kako krenuti naprijed iako se "ne čini nimalo ružičasto". Na početku razgovora Halilović iznosi svoje viđenje političke scene u našoj zemlji, potcrtavajući u nekoliko navrata da je sve ostalo isto kao i 1992. godine. Ključna pitanja - U BiH nijedno ključno pitanje postavljeno 1992. godine, nakon agresije Srbije i Crne Gore i Hrvatske, nije riješeno. Politike Zagreba i Beograda prema BiH ostale su iste, samo su likovi drugačiji. Kao posljedica takvog stanja, tih politika, imamo situaciju u kojoj su ostala neriješena ta ključna pitanja i sva gibanja unutar BiH su posljedica toga. Aspiracije Srbije i Hrvatske nisu prestale i danas su prisutne samo na drugačiji način. U Hrvatskoj su dvije politike, jedna koja i dalje vidi Bosnu kao svoju i ona druga personificirana u liku Stjepana Mesića i SDP-a koji BiH priznaju kao državu i smatraju da Hrvati trebaju svoje pitanje rješavati unutar BiH, a ne u okviru hrvatske dijaspore. Srbijanska politika, pak, nije promijenjena od 19. stoljeća. Od tada pa do danas BiH su smatrali svojom rezervnom varijantom. Umjesto 1992., kada su udarali u ratne bubnjeve, sada pokušavaju velikosrpske ciljeve realizirati upakovano u demokratske izmjene. Ono što su počeli Cvetković i Maček, nastavili Tuđman i Milošević, danas pokušava ostvariti Koštunica - navodi Halilović. A šta je s probosanskim, odnosno probošnjačkim snagama? Ako kažete da 16 godina nisu riješena ključna pitanja, to onda znači da te snage ne čine ništa da neutraliziraju velikosrpske i velikohrvatske aspiracije, ili čine, ali nedovoljno? - Nažalost, u BiH na sceni imamo licemjernu i dvojnu politiku. Licemjerno se ti političari zalažu za cjelovitu i demokratsku državu Bosnu i Hercegovinu, a s druge strane... Mislite na bošnjačke političare ili općenito? - Prvenstveno na bošnjačke. Sve vrijeme javno pričaju o nedjeljivoj i multietničkoj državi, a kada pogledate u praksi, BiH je danas podijeljena ne na dva, nego na tri entiteta. Osim RS postoji i "Herceg-Bosna" u svim elementima, osim što nema izvršne organe vlasti. Čekajte malo, Vi govorite da je država BiH podijeljena na tri dijela i da se svi, uključujući i Bošnjake, prave da to ne vide? - Da! I tu je problem. Bošnjački političari nemaju snage da to javno kažu. U osnovi, BiH je podijeljena na tri dijela. Problem je što oni nemaju hrabrosti da izađu pred narod i to izgovore. Ako se ne promijeni situacija, ako ne sazri mišljenje i svijest o ovom pitanju, ako prvo intelektualci ne spoznaju ovu opasnost, a onda i narod, bojim se da će se dogoditi jednog dana kao završen čin, država BiH podijeljena na tri dijela. Neobjašnjivo je kako da u Vitezu, Busovači, Prozoru nema privatizacije. Ona je tamo bila: ratni plijen jednako je privatizacija. Sva ta zajednička dobra koja su bila na tom prostoru, nekim spletom čudnih okolnosti našla su se u rukama Hrvata. Na sceni je dogovorena politička podjela, a onda i ekonomska. To jeste teška tema za priču, ali o njoj se mora govoriti. Jer, ono što Silajdžić radi radikalizirajući političku scenu, pričajući o 100 posto BiH, a kasnije potpiše reformu u kojoj postoji policija RS i nakon toga se ušuti i nema ga, e to je licemjerna politika. Cjelokupan tekst dostupan je čitaocima "Dnevnog avaza" i pretplatnicima online izdanja... Autor: Edina Sarač http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Tue, 22 Jan 2008 10:53:50 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=365 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=365 Tue, 22 Jan 2008 10:53:50 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2008-01-22Ko su Bosanci?Autor: NazzarDa vam pojasnim nadimak 'Bosanac' uzeo sam strucnu argumentaciju i postiram slijedece: Evo vam moji naucni i internacionalno verificirani i priznati dokazi o Bosancima. BOSANACVecina do kuke: ca. 130-150Boja: sve ciste boje (tj.bez fleka druge boje) Upotreba: u poljoprivredi, za jahanje, laksi i tezi rad Bosanci imaju odlicne proporcije i zilovita su bica. Imaju siroko celo i pravu nosnu kost. Oci su povelike, a usi kao i u drugi Pony-rasa. Vrat je srednje duzine, ledja su kratka i pravedna. Bosance nose jake i nekad podebele noge. Vecina Bosanaca moze ipak jako varirat. Bosanci dolaze sa bosanski brda, tako da im odgovara malo hladnija klima. Ipak Bosanac ima jednu tajnu,niko nezna tacno odakle dolaze. Misli se da su Bosanci prije bili jos divlji nego danas jer se smatra da su se pomijesali sa nekim drugim rasama (u zadnji 500 godina, tokom turske okupacije). Vece rase Bosanaca mogu cak i odrasli jahati, takodjer se upotrebljavaju u skoro svim konjskim sportovima. Bosanci su odlicni za ‘tegljit’, veoma robustni, zgoljavi, sigurni u koraku i dugo zive. Aktuelno stanje: Postoje neke grupe (vecina) *ljudskih bica* u Bosni koji hoce da casnom Bosanskom konju ukradu ime Bosanac i svevise od njih se tako i naziva.Pitanje jeste, ko ce na kraju ostati a ko postati konj. POZIVAN SVE LJUDE DOBRE VOLJE: SPASIMO AUTOHTONU PASMINU BOSANSKOG KONJA I NJEGOVO IME: BOSANACZbog dobrog cina tokom rata, transport hrane i oruzja po bosanskim brdima, je Safet Isovic vec davno predlozio da se Bosancu (konju) napravi spomenik. Momentalno se rasa Bosanca cuva najbolje u Bosni i Njemackoj, uz to postoji i kooperacija izmedju Bosne i Njemacke. Slike Bosanaca: Njemac jase Bosanca, sa zastavom Ljiljana (parada u Njemackoj).de/?img=r43705b253.jpg] http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Wed, 09 Jan 2008 20:57:20 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=364 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=364 Wed, 09 Jan 2008 20:57:20 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2008-01-09 Feljton Dana (I): Iz knjige Semira Halilovića Državna tajna 2Čiji je bio Ćelo - Seferov ili Alijin? Nakon knjige Državna tajna, koja je izazvala burne reakcije, Semir Halilović se odlučio za nastavak. Državna tajna 2 zasnovana je na najtajnijim dokumentima koji su pripadali Republici BiH i Republici Hrvatskoj. Materijali kojima je bilo suđeno da ostanu zauvijek neobjavljeni sada su na jednom mjestu: Dani će u tri nastavka objaviti ekskluzivne dijelove ove knjige Izetbegović poziva zagrebačkog muftiju Šefku Omerbašića i traži da Ališpago naredi zaustavljanje operacije Nakon zasjedanja Skupštine RBiH, početkom septembra 1993. godine, prema naređenju komandanta Rasima Delića, u Hercegovini, a radi učestalih napada HVO-a na Mostar, otpočinje operacija Odbrana narodnih prava - Vrdi '93, koju su mediji pogrešno nazvali operacija Neretva '93. Ovom operacijom je komandovao komandant operativne grupe Sjever 2 Zulfikar Ališpago Zuka, koji joj je dao naziv, izdao za nju naređenja i dao upute za djelovanje u ovoj operaciji, u kojoj su mu bili potčinjeni dijelovi: 9. mtbr., 10. brdske i Samostalnog bataljona iz Sarajeva. Hrvatsko-bošnjački dogovori Jedinice ARBiH imale su značajne uspjehe u pokušaju deblokade Mostara, posebno na pravcu na kojem je komandovao Ališpago, kao i druge brigade 6. korpusa, koje su bile u oslobodilačkom pohodu prema Prozoru. Međutim, u isto vrijeme kada naša vojska bilježi uspjehe u rejonu Hercegovine i Srednje Bosne, predsjednik Izetbegović postiže sporazum sa predsjednikom Tuđmanom o momentalnom zaustavljanju svih borbenih dejstava i početku stvaranja "konfederacije bosanske i hrvatske republike unutar BiH", što će nekoliko mjeseci kasnije dobiti ime Federacija BiH. Naime, 14. 9. '93. godine, u Ženevi, predsjednici Tuđman i Izetbegović, te njihove delegacije Šarinić, Matić, Žužul i Bišćević iz Republike Hrvatske, te Silajdžić, Ganić, Filipović i Komšić iz RBiH potpisuju Zajedničku deklaraciju, koja je u tri tačke sadržavala sporazum o prekidu sukoba Hrvata i muslimana, raspuštanje konc-logora, te osnivanje radne skupine za razgraničenje između Hrvatske i bosanske republike, unutar unije BiH. Predstavnik za razgraničenje novih država ispred RBiH bio je Haris Silajdžić, a ispred Republike Hrvatske Mate Granić. Kada je za ovaj dogovor saznao komandant agresorske vojske Mladić, on 15. 9. 1993. godine upućuje pismo u GŠ HVO-a i ministru odbrane Herceg-Bosne Bruni Stojiću, kojem kratko poručuje: "Dosta nam je Vaše dvolične politike. Tuđman i Alija potpisali sporazum. Sve što je dogovoreno sa Petkovićem pada u vodu. Od noćas u ponoć smo ponovo u ratu." Logično je pitanje kako ponovo u ratu, kada ga između HVO-a i VRS-a nikada nije ni bilo! Stojić odmah reaguje. Piše odgovor koji šalje Petkoviću, koji ga potom prosljeđuje Mladiću: "N/r general-bojnika Milivoja Petkovića, za XY stranu. Prenesite štovanoj gospodi da potpisana Deklaracija predstavlja proces prisile svjetske javnosti na paket ženevskih pregovora. Potpisana Deklaracija ne mijenja naše dosadašnje odnose, što se vidi iz intenziteta borbenih djelovanja. Nasuprot tome, Hrvatska Republika Herceg-Bosna ne namjerava srušiti dostignutu razinu sa Republikom Srpskom. Glede toga, prvi predlažemo dalje podizanje diplomatskih i svakih drugih odnosa naših dviju republika. U tom cilju predlažemo žurno sastanak na razini dviju vlada." Da apsurd bude još veći, samo dva dana nakon potpisivanja Deklaracije sa Tuđmanom, Izetbegović potpisuje isti dokument sa Miloševićem, Bulatovićem i Krajišnikom. U Ženevi 16. 9. '93. godine Izetbegović postiže dogovor o prestanku neprijateljstava, raspuštanju logora, te o formiranju posebne radne grupe "koja se odnosi na teritorijalno razgraničenje između dviju republika u budućoj uniji BiH, uključujući i oblast Brčko, Bosanska Krajina, dolina Neretve, Istočna Bosna i planina Ozren, a također uključujući i prirodno pravo dviju republika na prilaz moru." Dok 20. 9. 1993. godine, na britanskom nosaču aviona Invisible, predsjednici Izetbegović, Milošević, Tuđman i Bulatović nastavljaju ženevske "mirovne" pregovore, borci ARBiH kojima su sa vrha komandovali Delić, odnosno Gušić i Ališpago, ne zaustavljaju u potpunosti uspješna borbena dejstva u Hercegovini i Srednjoj Bosni. Zbog toga, dan poslije, Izetbegović poziva zagrebačkog muftiju Šefku Omerbašića i traži da Ališpago naredi zaustavljanje operacije. Zašto je Izetbegović po ko zna koji put pokrenuo paralelni sistem komandovanja, (ni)je poznato. Odakle Omerbašiću pravo da se miješa u vojne poslove, (ni)je poznato također. Vidljivo je da Izetbegović ne poziva komandu 6. korpusa kao nadređenu, već svog čovjeka iz paralelnog svijeta komandovanja - Ališpagu. (Ališpago se 2002. godine, kada je osuđen radi nasilničkog ponašanja, napada na policajca Jusufa Ivojevića u centru Sarajeva, pred sudijom izjasnio kao "metropolitanac". Bez obzira na sve, treba kazati da se Ališpago u nekim bitkama protekloga rata borio hrabro, ali je iz nekih isto tako pobjegao, kao npr. sa Igmana u ljeto '93. godine.) Zuka i muftija Razgovor Omerbašić - Ališpago, od 21. 9. 1993. godine, "presrele" su hrvatske tajne službe... Ališpago: Prvo, poselami predsjednika i Tuđmana i cijeli svijet. Ovi svećenici u Konjicu su državljani RBiH. Drugo, dejstva prema Hrvatima neće stati do totalne kapitulacije ili neka nam dobrovoljno napuste Neum i Mostar! Omerbašić: Zuka, ovo nije vrijeme da se uvjeravamo, međutim, predsjednik već dva dana stalno ponavlja da on ozbiljno želi prekinuti sve sukobe. Molim te, moraš to shvatiti. Ališpago: Ja predsjednika poštujem i sve je to lijepo, ja ovdje ratujem. Ja zastupam narod i ja ću za ovaj narod i svoj život dati. Ništa me ne može zaustaviti. Omerbašić: Zuka, ja potpuno razumijem i čujem dobro tvoje riječi, međutim, ja ti kažem jedno, a to je da moramo svi sarađivati i svi slušati predsjednika Izetbegovića. Molim te, ja tebe dobro znam, znam sve šta misliš i kako misliš, ali je krajnje vrijeme da ovo sve prestanemo, oni su jučer dogovorili tamo na brodu kako treba sve probleme rješavati. Ališpago: Kada stignem u Neum, pregovarat ćemo. Ili će ga dati milom ili ću ga uzeti silom. Omerbašić: Božiji čovječe, Zuka, Neum će se dobiti pregovorima, ne ratom i ne poginućem. Ališpago: Šefko, nas je iskustvo naučilo da ćemo mi dobiti samo ono đe čizmom zgaznemo, da drugačije toga nema. Ja hoću da iskoristim ove Srbe što napadaju po Zagrebu i dabogda sve zapalili, cio Zagreb i Hrvatsku. Herceg-Bosna mora pasti kapitulacijom! Omerbašić: Čuj, to se grdno varaš, nemoj tako da govoriš da će nešto kapitulacijom pasti, pregovorima se sve može riješiti. Urazumi se, Božiji čovječe! Muslimanski narod je u strašnoj krizi i opasnosti i ja ti to ne govorim, ne prenosim ti Alijine riječi, ja ti prenosim naređenje! Ališpago: Ja u to vjerujem samo kad vidim, inače, ovdje je sve laž i prevara od početka rata pa do sad. Ovo, Šefko, ti kažem, a ti prenesi i Bobanu i svima njima da ja sa ratnim dejstvima neću stati do onoga momenta dok ne oslobodim komunikaciju Jablanica - Mostar, drugi moment, dok nam ne riješe politički sa Neumom, ja neću da stanem. Šefko, neću! Omerbašić: Zuka, ne bih želio da ti se desi kojim slučajem nešto što bi natjeralo predsjednika da uradi ovo ili ono. Ališpago: Dobro je, Šefko, neka oni požure sa tim pregovorima oko Neuma, a onog momenta kad naprave dogovor oko Neuma, tog momenta ja stajem sa borbenim dejstvima. Neretva '93. Muftija Omerbašić je na kraju razgovora gotovo mafijaški upozorio Ališpagu, rekavši mu: "Ne bih želio da ti se kojim slučajem desi nešto." Istoga dana u 15,00h Izetbegović telefonom naređuje Ališpagi da obustavi ratna dejstva u Hercegovini, jer se bliži "mirovni" dogovor. "Mirovnim" dogovorom Mostar je ostavljen Bobanu kao stolni grad Republike Hrvatske u uniji BiH i gotovo sve hidroelektrane na Neretvi su trebale pripasti fantomskoj Herceg-Bosni, koja bi se, prema Izetbegovićevim riječima izrečenim u Banskim dvorima (24. 4. 1993. godine) potom priključila Hrvatskoj - ako želi. Ališpago na predsjednikove upute odgovara: "Gospodine predsjedniče, ja sam zadnji put bio kod Vas i razgovarali smo i Vi ste naš komandant i mi poštujemo Vas, to je bez daljnjeg. Šefko meni tamo kaže da ste Vi njemu nešto rekli, ovamo-onamo, ja nikakvog razloga ne vidim da mu to vjerujem, jer ja ništa na papiru ne vidim! Zbog toga je dobro da ste se i Vi javili. Što se tiče, Vi kako god kažete, Vi kažite, dajte samo nekome ko će nam to prenijeti, mi ćemo tačno tako postupati kako Vi naredite!" Dakle, u svjetlu sporazuma Izetbegović - Milošević sa jedne, te Tuđman - Izetbegović sa druge strane o razgraničenju novodogovorenih republika trebaju se posmatrati događaji iz septembra mjeseca '93. godine, kada je upućen poziv delegaciji iz Srebrenice da prisustvuju Saboru u Sarajevu, gdje im je ponuđena zamjena Srebrenice za sarajevska naselja Vogošću i Ilijaš, što će se poslije rata de facto i dogoditi. Drugi događaj, koji je itekako vezan za dogovore o razgraničenju, jeste zločin nekolicine vojnika 9. mtbr. nad civilima u selu Grabovica. Vojnici Ramiza Delalića zv. Ćelo poubijali su nedužne civile, čime se nasilno htjela zaustaviti ofanzivu Odbrana narodnih prava - Vrdi '93, što se na kraju i uspjelo preko saradnika SDB-a vezanog za paralelni sistem komandovanja, dakle, Delalića zv. Ćelo. Drugi lokalni komandant iz paralelnog Izetbegovićevog svijeta vojske Zuka Ališpago, koji je komandovao operacijom na terenu, poslušao je Izetbegovićevu naredbu da se "stane". Kasnije, kada je rat završen, Izetbegovićeva vlast je shvatila da će biti najlakše u Hrvatskoj medijski namjerno i smišljeno ocrnjenog generala Halilovića "prodati" kao šefa fantomske operacije Neretva '93, okriviti ga za stradanje hrvatskih civila, što su u biti organizovali ljudi iz SDB-a BiH, kako bi sproveli već dogovorenu političku zamisao, kojom je na terenu, preko Ališpage, komandovao predsjednik Izetbegović... Sljedećeg dana, 22. 9. 1993. godine, Izetbegović se vraća u Sarajevo. Pet dana kasnije, 27. i 28. 9. 1993. godine, održava se svebošnjački sabor i zasjeda Skupština RBiH na kojoj Izetbegović navodi devet razloga za prihvatanje "mirovnog" sporazuma kakav nude Owen - Stoltenberg i četiri razloga protiv. Bio je to jasan signal u kojem pravcu treba ići dalje. Problem više nisu predstavljali vojni i politički oponenti (uklonjeni su), već sitne korekcije ponuđenih mapa do kojih će doći 22. 12. 1993. godine. Drugoga dana zasjedanja Skupštine RBiH, Izetbegović se politički riješio i Fiketa Abdića - opozivaju ga kao člana Predsjedništva RBiH. Tako je formalno otpočeo Treći Bosanski Rat... Akcija "Trebević" Oktobra 1993. dogodila se, od strane SDB - Sektor Sarajevo i SVB Armije RBiH, dugo planirana akcija "Trebević". Njen cilj, kako su javno govorili oni ljudi koji su je odobrili, planirali i vodili, bio je "suzbijanje kriminala" u Sarajevu. Nijedan kriminalac ili ubica, kojem je krivica dokazana i dokumentovana tokom "Trebevića", nikada nije osuđen ili zadržan u pritvoru duže od nekoliko mjeseci. Kazne su uglavnom bile uvjetne ili oslobađajuće, a počinjene pljačke, ubistva, silovanja i ratni zločini ostali su na leđima počinitelja kao ucjena radi koje i danas služe tajnim službama i njihovim političkim mentorima, obavljajući prljave poslove "za državu". Postavlja se logično pitanje: protiv kojeg su se kriminala borili SDB i SVB, odnosno njihovi politički šefovi, ako su okorjele ubice i razbojnike pustili da i danas gaze ulicama glavnog grada RBiH i provode teror nad građanima!? Primjer kako država sarađuje sa kriminalcima i koristi njihove usluge, odnosno zataškava užasna kriminalna djela, jeste onaj na relaciji general Jašarević - Ramiz Delalić zvani Ćelo. Kada je "Trebević" otpočeo 26. 10. 1993. godine i kada je Delalić priveden u prostorije SVB-a, general Jašarević pojavio se "slučajno" u kancelariji gdje je saslušavan Delalić i upitao ga da li bi on, dakle Delalić, sarađivao sa službom i rekao sve što zna. Kriminalac u ovome prepoznaje ponudu za slobodu i govori: "Kur'ana mi, Juso, sve ću ti kazati, samo me pustite." Jašarević donosi rješenje o pritvoru za Delalića i veli mu da će ako bude sarađivao, i to odmah, danas, biti pušten već sutra. A onda je uslijedilo Jašarevićevo šeretsko pitanje, zapravo nabačena konstatacija: "Da li je tebe, možda, Sefer Halilović podstrekivao na pobunu?" Nakon prvoga dana saslušanja, kada je Delalić "priznao" sve što je postavljeno kao pitanje-odgovor, general Jašarević 27. 10. 1993. donosi rješenje o puštanju Delalića na slobodu. Pod uvjetom da im još samo "malo" pomogne. Delalić uskoro biva pušten, uvjetno osuđen ili oslobođen za sva djela koja su mu stavljena na teret. Delalić je po sopstvenom priznanju radio za obavještajnu službu FBiH, što se danas zove OSA, u kojoj na rukovodećim mjestima rade bivši pratioci, vozači i pobočnici predsjednika Izetbegovića. SVB i SDB su tokom isljeđivanja ostalih uhapšenika iz akcije "Trebević" saznali imena organizatora i počinitelja zločina nad hrvatskim civilima u hercegovačkom selu Grabovica, ali ih nikada nisu pohapsili i procesuirali. Postoji dokument SVB-a iz 1996, na kojem piše da "zločine nad nebošnjačkim stanovništvom ne treba istraživati". Uslijedilo je: skoro sve kriminalce koje su SDB i SVB amnestirali od kazne za zločine i pljačkanje iskoristili su kao monitrane svjedoke na suđenju generalu Haliloviću u Den Haagu. U presudi generalu Haliloviću, pored njihovih imena ili kukavičkih pseudonima, kojima su tražili da budu predstavljeni u sudnici, piše da se "njihove izjave mogu smatrati lažnima, a u nekim dijelovima i samooptužujućima". Umjesto što su im dali odriješene ruke i enormne količine ulične vlasti i novca u ruke, trebali su naučiti da dobro lažu. Međutim, postoji intelektualno "vjerovanje" po kojem samo pametan čovjek može izigravati klauna, glup nikada ne zna biti dobar "glumac"... Dana 9. 11. 1993. godine bivši bezbjednjak u brigadi u kojom je Delalić bio zamjenik - Tomo Jurić, na traženje generala Jašarevića, napisao je profil svog bivšeg saradnika Delalića. Između ostalog, tamo stoji da je Delalić uz ironični osmijeh govorio da "neki policajci" misle da je on "Seferov čovjek". Jurić je dodao da su Delalića vezisti iz brigade više puta obavještavali da ga je tražio "Babo". Tomo Jurić, dakle Ćelin bezbjednjak u ratu, koji će kasnije, nakon rata, postati komesar sarajevske policije, kada je Ćelo prvi puta "nestao" iz grada sa dokumentima koje izdaje baš policija kojoj je Jurić tada "zapovijedao", izjaviti će da "gospodina Delalića ne poznaje i da su se sreli svega jedan ili dva puta tokom rata…" Sva ta sprega tajne i javne policije sa bandom u Sarajevu i BiH, te bratstvo tužilaštava kantona i države sa gangsterima i ubicama svih profila neodoljivo me podsjećaju na Srbiju iz devedesetih godina, kada su na sceni bili Arkan i njegove Legije "srpske časti". I, da, posjedujem, ali ne znam da li ću ikada objaviti tajni iskaz Ramiza Delalića Ćele, što je nešto više od desetak sati materijala na kojem Ćelo govori šta zna, tj. šta je uradio, šta je trebao, a nije, za koga, protiv koga, itd. Ima li potrebe nakon svega praviti mit od nečega što je prilično jasno!? Mislim da nema. Ponekad se pitam ko će to u BiH platiti cijenu, kakvu je platio dr. Zoran Đinđić u Srbiji, da bi BiH jednom postala i normalna zemlja, pošto je sve drugo već bila...Nije Hasan Čengić sam raspolagao novcem BiH Član Predsjedništva RBiH Nijaz Duraković na maratonskoj sjednici Predsjedništva 10. 8. 1995. kaže: "Odavno mi govorimo oko tih nesretnih para. Na-rod o tome priča. Ne može niko Sarajevu začepiti usta... Postavlja se pitanje, Alija, da li novac koji se dobija, ukupan od donacija, prijateljskih zemalja, doista, treba da ide na račune Vlade ili negdje drugo." U raspravu se ubacuje Silajdžić: "Alija, dozvoli, molim te. Ljudi govore o drugom računu koji postoji. I ako treba, neka postoji. Ako treba da postoji, da se dogovorimo da postoji. Ali, ako sredstva idu tamo, ne može se onda Vlada kriviti što ih nema!" Pitali su ga o ulozi Hasana Čengića u vezi sa novcem. Poznato je da je novcem namijenjenim za odbranu RBiH raspolagao lično Izetbegović i od njega imenovani Odbor od deset ljudi, što je Izetbegović, odgovarajući Durakoviću i Silajdžiću na pitanje gdje je novac, potvrdio: "Ne raspolaže Hasan Čengić, nego Odbor jedan", i ne objasnivši ništa više. Zapravo, sve je već odavno bilo jasno. Svaki dokaz nazivaju svim i svačim, samo ne - dokazom. Sasvim je jasno da BiH - danas postoji. Odbranjena je, gradi se, ponosni su na nju i na sve budale koji su ginuli, dok su tetke, zetovi, sinovi, žene i ostali bližnji sakupljali novac i zlato, koje danas gledamo utkane u razne mirnodopske "projekte"... U islamskoj državi se za takvo djelo - (krađa) odsijeca(la) ruka. Alija Izetbegović se nije borio za državu po uzoru na životno djelo (Iran) imama Homeinija... No... Razgovori Tuđman - Boban Dva danas nakon sjednice Predsjedništva RBiH od 26. 11. 1993. godine predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, političkim manevrom, rješava se Mate Bobana, kojeg su domaći, ali i međunarodni pregovarači često proglašavali Tuđmanovim radikalcem na terenu. Vodeći, kako je i sam priznao, licemjernu politiku u nastavku procesa podjele Bosne i Hercegovine, Tuđman 28. 11. 1993. godine u 10.15h, uz prisustvo ministra Šuška, Bobanu saopćava: Tuđman: Slušajte, to je tako, sa jedne strane radi licemjernosti, a s druge strane radi strateškog pridobijanja muslimana na svoju stranu u podjeli Bosne, da ne bi otišli sa Srbima, jer onda dobivaju, onda bi dobili u ruke skoro čitavu BiH. I tu smo u toj škakljivoj situaciji da bez obzira što su nam praktično momentalno muslimani nama glavni, mislim nepomirljivi protivnik. A i Izetbegović i svi ti muslimani su govorili stalno da si ti (Bobanu se obraća - op.aut.) taj koji je vodio politiku razbijanja Bosne i prijateljstava sa Srbima... A onda govoreći istinu, u razgovorima sa tim zapadnim diplomatima i UNPROFOR-cima, ti si im dao malo materijala za to, dajući do znanja da ne vjeruješ u mogućnost zajedničke politike sa muslimanima, moj Mate...Vidiš, Mate, oni, čitava ta hajka protiv samostalne Hrvatske, pa prema tome i protiv Tuđmana je bila u tome: ha, Tuđman je stvorio Bobana, Tuđman ga je imenovao, Tuđman ga je stvorio i on provodi Tuđmanovu politiku tamo. Prema tome, ja sam im rekao da nisam ja Bobana izmislio, Boban je nastao iz otpora srpskoj agresiji. Boban: Iako je ovo prvo istina. Tuđman: Mate, ja ti govorim prijateljski, ne samo sa političkog stanovišta, ja znam tvoje zasluge i, prema tome, dok je mene živa, ti nećeš biti zaboravljen, niti ću dopustiti da... Alija je potpisao razlaz sa BiH, to je jedno prelazno rješenje dok se srpsko pripoji Srbiji, oni svoje... Ti ćeš meni ostati u okviru hrvatske politike, znači, ako bismo morali zbog te međunarodne situacije takve kakva jeste možda da kažemo nije Boban, nego je to... Ili da kažemo Boban zbog bolesti momentalno ne može obavljati svoju dužnost ili pak vijeće neko i tko je onda u daljnjim pregovorima tko bi mogao biti taj koga bismo... Znači, nekoga tko može razgovarati sa tim i takvim muslimanima, a oni neće sa Bobanom, jer sa Bobanom ne mogu, u tome je problem... Mora biti pametan, mora biti takav da bude pametan, da bude dovoljno fleksibilan i nepopustljiv sa muslimanima, a prihvatljiv za svijet. Boban: Ja moram promisliti o tome da Vam dam prijedloge. Mislim da ima veoma malo ljudi koji hoće voditi ovu stvar kako treba. Tuđman: Znam ja to, Mate. Možemo naći rješenje, znači bolestan, ili čak otići van da naučiš jezik tri mjeseca. U svakom slučaju... Boban: Nema problema. Nemiješanje u pare i poslove Mate Boban se ubrzo povukao sa političke scene. Tuđman je uradio sve što je bilo u njegovoj moći da hrvatsku politiku prema BiH očisti i preobrazi je iz agresivne u licemjernu, istu osvajačku politiku. Želio je Hrvatsku i sebe lično predstaviti kao iskrenog partnera u stvaranju budućeg balkanskog mira. Djelimično mu je to i uspjelo. Tim ljudi koji je prema Tuđmanovom naređenju preuzeo poslove vođenja Herceg-Bosne od Bobana danas je u Haagu i odgovara za "udruženi zločinački poduhvat" nad muslimanima. Boban je umro. Isto kao i Tuđman, nije dočekao suđenje za ratne zločine. Njihov nasljednik i predsjednik Vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić danas je optuženik za ratne zločine u Haagu. Nakon Prlićevog odlaska za Haag, mnogi su muslimani zamalo zaplakali. Neki novinari su ga nazivali reformistom, europejcem i svačim osim onim što je stvarno bio: osnivač koncentracionih logora u Hercegovini za muslimane. Dio RBiH, koji su oni nazivali Herceg-Bosnom, nikada nije pripojen Hrvatskoj, ali se i danas ovaj prostor ponaša djelimično autonomaški u odnosu na centralne institucije FBiH. Naravno, oni se ponašaju autonomno samo zato jer imaju prešutni dogovor sa Sarajevom da se jedni drugima ne miješaju "u poslove". Sa druge strane, plan sa Abdićem i njegovom autonomijom je propao, a s njime i Tuđmanova zamisao da i taj dio BiH pripoji Hrvatskoj. No, prije ovoga i prije nego je SAD naredio formiranje saveza između muslimana i Hrvata u RBiH dogodio se decembar 1993. godine... __________________________ 3. 11. 1993. Sefer u kućnom pritvoru Istog dana kada je Tuđman Izetbegoviću uputio ovo pismo nalazio sam se pod stražom, u kućnom pritvoru, u prostorijama gdje je moj otac Sefer Halilović nekada obavljao funkciju komandanta bosanske vojske. Telefon je zazvonio samo nekoliko puta. Na broj koji nekada nije bilo moguće dobiti i po pola sata pozvao je tek Vehbija Karić i desetak znatiželjnih građana. Sve se oko nas činilo sablasnim i tužnim. Bio sam veoma gladan. Iz kantine u kojoj se hrani GŠ Armije RBiH, iako su nam prvih nekoliko dana trajanja akcije "Trebević" davali hranu, poručili su da "više nema hrane za izdajnike". Pitao sam Sefera šta to čovjek mora učiniti da bi ga od organizatora otpora u RBiH i osnivača Armije RBiH prozvali izdajnikom!? "To ću pitati Aliju, na ovom ili onom svijetu", vratio mi je. U ladici bivšeg šefa osiguranja bivšeg komandanta Armije pronašao sam kekse američke vojske iz 1967. Podijelio sam ih sa stražarima iz Vojne policije. Nekada se znao zateći i poneki ljubazan mladić koji nije slušao upute pretpostavljenih, pa nije na svaki način pokušavao da ponižava ljudsko dostojanstvo "pritvorenika". Neke od njih sretao sam nakon rata. "Jebi ga, mi smo radili naš posao", govorili su mi. Pomislim: "Pa i Ševe su radile samo svoj posao, zar ne?!" Preživjeli smo, i mi, i oni. Bilo je časno boraviti u prostorijama bivšeg komandanta bosanske vojske, kada se sa toga mjesta komandiralo odbranom i oslobađanjem zemlje. Danas je jasno: časno je bilo biti politički disident, kada je to značilo suprotstaviti se etničkoj podjeli RBiH. U šest sablasnih kancelarija po kojima su tumarali jedini preostali: Sefer Halilović, dva vojnika iz obezbjeđenja i ja, ostali smo sve do 26. 11. 1993. godine, kada smo u 14.00h, napokon, otišli kući...Slučaj Rekić Indikativno je da general Vasiljević često spominje Seada Rekića kao svoga saradnika i demistificira detalje u vezi s njegovom špijunažom, ali istovremeno prešućuje ulogu Fikreta Muslimovića, svog ključnog čovjeka u Bosni, koji je glavna karika špijunskog trougla Vasiljević-Muslimović-Rekić, kao što je to prema MUP-u bio Delimustafić. Rekić u svojoj izjavi, a što se zaključuje i iz drugih izjava, jasno potcrtava Muslimovića kao svoga šefa i obavještajnog mentora, ključnu vezu između Sarajeva i Beograda. Muslimović u svojoj izjavi na okolnosti saradnje sa Rekićem tvrdi da je Rekić bio dobar vojnik i da s njim, osim službenih, nikakve druge kontakte nije imao. Naivno, kako samo špijuni umiju, Muslimović kaže da je "od nekog momka na pijaci" čuo da je Rekić počeo raditi u MUP-u. Nadalje, Muslimović tvrdi da se sjeća jedne prilike u Beogradu kada mu je Rekić kazao da, po naredbi generala Vasiljevića, treba preći u Savezni SUP. Ovdje se postavlja pitanje da li je Muslimović "čuo na pijaci" ili je čuo od Rekića? Ubačeni špijuni Muslimović o ovome obavještava glasnogovornika SDA prof. Enesa Pelidiju, kojem govori da se radi o ubačenom špijunu, nakon čega Pelidija, prema vlastitoj izjavi, o svemu informira predsjednika Izetbegovića. (Zanimljiva je i komična Muslimovićeva priča o tome kako je otišao da obavijesti prof. Pelidiju o ubačenom Rekiću. Muslimović tvrdi da je "odmah sjeo na tramvaj" i otišao na stanicu, gdje je sve ispričao glasnogovorniku SDA - Pelidiji.) I nikome ništa. Štaviše, Rekića u SDA primaju i umalo ga upućuju prema PL-u BiH, što su u zadnji tren spriječili Halilović i Karišik. Dakle, nameće se pitanje ko je ovdje kome šta rekao, odnosno ko govori istinu, a ko laže? Ako je Pelidija prenio Izetbegoviću poruku, kako je bilo moguće da Rekić i dalje biva prisutan oko SDA? Odnosno, Izetbegović nikada nije niti potvrdio niti negirao navode Rekića, Pelidije i Muslimovića. Zašto bi špijun Rekić obavještavao špijuna Muslimovića gdje treba ići, osim ako Muslimović nije involviran u tu operaciju!? Odnosno, kada je počeo rat, zašto Muslimović nije rekao nekome iz državne ili armijske bezbjednosti informacije o Rekiću, već ih je, navodno, saopćio (a kome drugom) predsjedniku Izetbegoviću, koji se uvijek, iz samo njima znanih razloga, stavljao u zaštitu Muslimovića. Znači, Muslimović ipak nije odao svojeg saradnika Rekića sve do momenta dok Rekić nije odao njega. Isti se slučaj ponovio sa Enverom Mujezinovićem. Vasiljević "priznaje" Rekića, ali prešućuje Muslimovića (tek ga hvali kao "stručnjaka"), što ukazuje da je Muslimović - budući da nije uhvaćen i ispitivan kao Rekić, moguće još uvijek aktivan špijun KOS-a. Također, Mujezinović ostaje po strani, niko ga ne uključuje u špijunske sukobe u koje će se on sam uključiti u trenutku kada bude imao kapacitet šefa tajne policije u Sarajevu. Pričati o Rekiću ili Vasiljeviću nemoguće je i hijerarhijski neizvodivo bez Muslimovića i Mujezinovića sa druge strane. Posebno ako se sagledaju izjave involviranih u slučaj Rekić. Otrov i Gavran Zaplet ove špijunske priče zapravo tek počinje u trenutku kada SDB - sektor Sarajevo hapsi Rekića. Optužen je da je, koristeći se šifrom Otrov i Gavran, a radeći za neprijateljsku stranu i KOS, prije i tokom rata, počinio teška krivična djela: podrivanje odbrambene i vojne moći RBiH, ubistvo, izvršio zloupotrebu službenog položaja i počinio krivično djelo odavanje tajne. Iz dokumenata kojima su tada raspolagali tužilac Mustafa Bisić i predsjednik Okružnog vojnog suda Senad Kreho, kao i iz izjava uzetih u vezi sa djelima koja Rekiću stavljaju na teret, dokazano je njegovo neprijateljsko djelovanje u više slučajeva, kao i direktna upletenost Muslimovića u gotovo sva krivična djela za koja je Rekić optužen. Dokazi su precizno ukazivali na sljedeće: Rekić je, postupajući po naređenju načelnika KOS-a Muslimovića, načinio skicu strukture Specijalne jedinice MUP-a RBiH, procjenu njene snage i mogućnost upotrebe s ciljem da generalu Vasiljeviću i njegovom zamjeniku Tumanovu predoči snagu jedine do tada njima poznate vojno organizirane formacije, koja bi se mogla suprotstaviti JNA-u i četničkim plaćenicima. Nadalje, Rekić, po naređenju Muslimovića, nelegalno prisluškuje komandanta Specijalne jedinice MUP-a Dragana Vikića, nakon čega kasetu sa snimljenim razgovorom predaje Muslimoviću da bi se napravio plan razdora unutar Specijalne jedinice (do kojeg će kasnije i doći), a sa ciljem slabljenja borbene moći RBiH. Također, Rekić, opet po naređenju Muslimovića, vrši snimanje razgovora sa Rasimom Muharemovićem, a kasetu, zajedno sa ostalim podacima do kojih je došao prilikom razgovora i drugih kontakata, predaje Milivoju Lončareviću, članu KOG-a (Kontraobavještajna grupa - viši nivo u odnosu na KOS; op.aut.), koji materijal predaje Fikretu Muslimoviću. Lončarević će u još nekoliko navrata kontaktirati Rekića, a jedne prilike ga je pozvao i Fikret Muslimović da obavi razgovor sa Rekićem, koji mu je tada prenosio informacije o naoružavanju SDA i prelasku nekih oficira JNA u redove "neznane vojske". Sva saznanja Rekić je, tvrdi Lončarević, dobio od Muharemovića, koji je ne znajući (ali ipak je upozoren) govorio Rekiću o nekim aktivnostima SDA. Ostala krivična djela, koja su stavljena Rekiću na teret, bila su: informiranje centrale KOS-a o tajnom naoružavanju na relaciji Sarajevo - Sandžak i obratno, zataškavanje informacija o načinu i vremenu rušenja mosta u Bosanskom Šamcu od strane pripadnika bivše JNA i jedinice kapetana Dragana iz Srbije (koje je Rekić blagovremeno posjedovao i zatajio), njegova naredba da se napadne vozilo bivše JNA u Mostaru, čime bi se dao povod generalu Perišiću za bombardiranje Mostara, što je Perišić i učinio. U mostarskoj akciji Rekiću je pomagao oficir KOS-a iz kasarne Sjeverni logor Branko Glavaš. Rekić se na sastanku u MUP-u, u prisustvu Ruždije Kuhinje, Mehmeda Kamenice i Teufika Mušića, hvalio da je lično naredio pucanje na pincgauer JNA, što je bilo "patriotsko" podmetanje špijuna KOS-a. Ali, ovo neće biti kompletan Gavranov opus. Otrovani špijun će, slijedeći upute centrale KOS-a, preuzeti glavnu ulogu u iseljavanju kasarne JNA u Pazariću, odakle će agresorska vojska izvući kompletno naoružanje i municiju, koju su prije Rekićevog pojavljivanja na licu mjesta htjeli predati našim vlastima. Krajem 1992. godine Rekić će doći na Igman i sa tog pravca učestvovati u operaciji deblokade Sarajeva, poznatoj kao Jug '92. Ubistvo Fadila Đoze Tada se na Igmanu događa ubistvo Fadila Đoze i teško ranjavanje Mirsada Ćatića, bitnih ljudi za operaciju deblokade Sarajeva izvana, sa čim se u vezu dovodi špijun Rekić. U toku operacije Jug '92. on će se povući sa Crvenog klanca, ključnog mjesta za uspjeh operacije, čime je izazvao smrt nekoliko vojnika Armije RBiH i komandanta diverzantske grupe iz Trnova Smaila Rizvana. Tada je napokon uhapšen i sve je priznao. Navedena djela su bila sastavni dio optužnice Okružnog vojnog suda. Tokom istrage će se kao svjedoci pojaviti i komandant Specijalne jedinice MUP-a RBiH Dragan Vikić i komandant Vojne policije Armije RBiH Sifet Podžić, nekadašnji oficir bezbjednosti u kasarni Viktor Bubanj u Sarajevu. Rekićevim priznanjem, ali i uzimanjem izjava od onih koje je on na ovaj ili onaj način spomenuo u iskazu, kao i od svjedoka sa terena, došlo se i do krivične odgovornosti Fikreta Muslimovića, koji je kao šef uhvaćenog Rekića počinio krivična djela špijunaže i podrivanje vojne i odbrambene moći RBiH. Muslimoviću je za ova krivična djela bila zaprijećena kazna od 15 godina zatvora. Uslijedila je velika medijska buka. Činjenice iz izjava koje terete i Rekića i Muslimovića nije mogao niko osporiti, ali je samo jedan čovjek imao snagu i vlast kojom je mogao da zaustavi pokrenuti proces i sve okrene u potpuno drugom pravcu. Prisjećajući se događaja koji su u vezi sa slučajem Rekić, odnosno Muslimović okružni vojni tužilac Mustafa Bisić će 16. 11. 1993. (akcija Trebević) u prostorijama SDB-a izjaviti: "Početkom aprila mjeseca 1993. kao okružni vojni tužilac zaprimio sam krivičnu prijavu sa prilozima protiv prijavljenog Seada Rekića. Kada sam na osnovu izvršenog uvida u zaprimljeni materijal ustanovio da postoje indicije o umiješanosti Fikreta Muslimovića, kao i nekih komandanata i jedinica OS-a RBiH u nezakonite radnje, tj. o saradnji sa agresorom, odlučio sam da u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima o istome obavijestim državno rukovodstvo. S tim u vezi, sačinio sam informaciju veličine 5-8 stranica, u kojoj smo Senad Kreho i ja ukratko obradili dokaze u vezi sa Fikretom Muslimovićem, obaranjem mosta u B. Šamcu, zatim ubistvom Fadila Đoze, kao i drugim radnjama koje su u vezi sa Igmanom i sličnim stvarima. Ovu informaciju, koju smo potpisali Senad Kreho i ja, dostavili smo tokom juna 1993. najvišem državnom rukovodstvu, i to predsjedniku Predsjedništva RBiH, članu Predsjedništva dr. Ejupu Ganiću, zamjeniku ministra za MO, ministru MUP-a RBiH i načelniku GŠ ARBiH Seferu Haliloviću. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 16 Dec 2007 20:09:40 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=363 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=363 Sun, 16 Dec 2007 20:09:40 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 24SI - Iako je Predsjedništvo Republike BiH na sjednici 4. aprila 1996. donijelo odluku o proizvođenju, odnosno unaprjeđenju u više činove Armije BiH, koju je lično potpisao predsjednik Predsjedništva RBiH rehmetli Alija Izetbegović, većina legendarnih komandanata i drugih heroja odbrane Mostara za tu odluku saznala je tek prije nekoliko dana, skoro 12 godina kasnije!Zaboravljeni: Ko je 12 godina krio odluku Predsjedništva Republike BiH o dodjeljivanju činova herojima Mostara? Većina ovih heroja demobilisala se 1996. godine sa činom "vojnika", što potvrđuju i njihove vojne knjižice, iako su odlukom Predsjedništva BiH već tad zvanično imali visoke oficirske činove.Prema Odluci, koja se nalazi u posjedu "Dnevnog avaza", u čin brigadira sa područja Mostara Predsjedništvo BiH unaprijedilo je Semira Drljevića Lovca, legendarnog komandanta 441. Viteške brigade.Činove majora dobili poznati mostarski komandanti Esad Eminović poznatiji kao Fola i Semir Dizdarević, kao i Nedim Efica, Rusmir Čišić, Halil Burić, Zijad Demirović, Mufid Kjajtaz, Hasan Karadža, Huso Lerić.U činove nadkapetana Edin Batlak, Suad Ćupina, Edina Krpo, Fatima Leho, Jasmin Mujagić, Zoran Perić, Alija Vidimlić, Predrag Vukosav, Zijo Žuljević, a u čin kapetana Hamo Taslidža.Posthumno je čin pukovnika tada dobio Mostarac Zijo Lerić."Igrom slučaja prije nekoliko dana došao sam do dokumenta gdje se vidi da je Predsjedništvo RbiH još prije 12 godina donijelo odluku i dodijelio mi čin majora, što je čak potpisao naš predsjednik Izetbegović. Bio sam šokiran, jer sam to tek sada saznao. Razgovarao sam sa većinom saboraca koji sam našao na spisku Odluke. I oni su bili šokirani, jer su sve to prvi put vidjeli", kaže ratni komandant 3 bataljona 441. Viteške brigade Semir Dizdarević.Ističe da su ljudi sa spiska prvi stali u odbranu zemlje, naroda, Mostara i njegovih građana. Dizdarević sumnja da je neko iz vojnih struktura sa područja Hercegovine očito namjerno "iskoristio gužvu" u prvim mjesecima nakon prestanka rata te sakrio Odluku Predsjedništva BiH."Mi u borbu nismo išli radi činova i privilegija. Ali, ako je Predsjedništvo BiH to odlučilo, morali smo biti upoznati. Ne mogu da vjerujem da je ovo 12 godina od nas sakrivano. To je sramota. Povrijeđeni smo kao borci i ljudi", ističe Dizdarević. On kaže da će heroji Mostara preko Jedinstvene organizacije boraca (JOB) tražiti da se otvori postupak u vezi sa ovim slučajem, ne da ne da se činovi napokon zvanično dodijele, već da se otkrije krivac za sramno skrivanje Odluke.Semir Dizdarević tvrdi da su, prema njegovim informacijama, za skrivanje Odluke odgovorni dijelovi tzv. "oficirskog lobija" u Hercegovini, koji su nekoliko mjeseci nakon početka rata stupili u redove Armije BiH."Vjerujem da su to činili iz ličnih interesa. Jer, da smo znali da smo dobili visoke činove, sigurno bi mnogi ostali u vojnoj službi. S tim u vezi indikativno je da su nakon demobilizacije nas ratnih komandanata, mnogi od kadrova bivše JNA značajno napredovali u Armiji BiH. Zbog historije Mostara, krivac za sakrivanje dokumenta se mora naći i naći će se", rekao je Dizdarević.(24sata.info) http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Thu, 13 Dec 2007 12:57:38 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=360 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=360 Thu, 13 Dec 2007 12:57:38 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-12-13 Rice: Srbija i Kosovo više nikad neće biti zajednoSrbija i Kosovo više nikada neće biti zajedno. I ako se ne suočite s tom realnošću, posijat ćete sjeme značajnog nezadovoljstva i značajne nestabilnosti", rekla je RiceWASHINGTON - Američka državna tajnica Condoleezza Rice izjavila je da bi nastavak pregovora o budućem statusu Kosova između Beograda i Prištine bio "besmislen" i ponovo podržala plan Marttija Ahtisaarija o nadziranoj neovisnosti pokrajine.Rice je u intervjuu koji je u srijedu objavio najtiražniji američki dnevnik "USA Today" izrazila nadu da je i Rusija privržena stabilnosti i konstruktivnosti na Balkanu, dodajući da je tijekom nedavnih razgovora s čelnicima Europske unije ohrabrivala europske lidere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se Srbiji otvorile europske perspektive. "I Kosovo i Srbija trebaju nastaviti put ka budućnosti, odvojenih ali srodnih budućnosti. Način da se to uradi jeste da se Srbiji otvori snažna europska perspektiva. Ohrabrivala sam naše europske saveznike da učine sve što mogu kako bi ohrabrili tu perspektivu", rekla je Rice. Šefica američke diplomacije je još jednom podržala način rješenja kosovskog statusa koji je predložio Ahtisaari, a koji predviđa međunarodno nadgledanu neovisnosti, uz raspoređivanje civilne i sigurnosne misije EU-a i niz mjera koje jamče poštovanje prava manjinskih zajednica. "Srbija i Kosovo više nikada neće biti zajedno. I ako se ne suočite s tom realnošću, posijat ćete sjeme značajnog nezadovoljstva i značajne nestabilnosti", rekla je Rice. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Wed, 12 Dec 2007 23:59:41 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=359 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=359 Wed, 12 Dec 2007 23:59:41 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-12-13 Vehabije prijete Jasmili ŽbanićJasmila ŽbanićSARAJEVO – Vehabije putem nekoliko foruma svakodnevno upućuju prijetnje rediteljki Jasmili Žbanić zbog filma o njima koji planira snimati naredne godine. Da prijetnje nisu bezazlene, potvrdio je i njen suprug Damir Ibrahimović. "Jasmili do sada nije direktno prijećeno, ali znamo za anonimne prijetnje na forumima", kaže Ibrahimović, ujedno producent njenog novog filma. On ističe da se u političko-sigurnosnoj situaciji, kakva je u BiH trenutno, ne smiju oglušiti o takve prijetnje. "Mi to moramo shvatiti ozbiljno. Ne znam još šta ćemo preduzeti, ali ćemo se svakako s tim suočiti na adekvatan način. Nerazumno je to što pojedini govore i pišu, a ne znaju o kakvom je filmu riječ. Scenarij i film još nisu završeni. Praktično još nismo ni počeli i ne znamo kako će na kraju sve to ispasti, a već nam se prijeti", kaže Ibrahimović. Smatra i da dio odgovornosti snose i mediji koji su proteklih dana pisali o tome "da Jasmila Žbanić snima film o vehabijama", ali da većina nije pročitala sinopsis. Ibrahimović ističe da film "Na putu" govori o radikalnim pokretima, ali da je u biti priča ljubavna. Prijetnje Jasmili Žbanić objavljene su na nekoliko foruma u BiH, a na forumu www.bhmuslimmonitor.ba nagrađivanoj bh. rediteljici čak se prijeti i smrću. Portparol Uprave policije FMUP-a Robert Cvrtak juče je rekao da federalna policija nije upoznata sa ovim prijetnjama. Iako je bio na službenom putu, Cvrtak je obećao da će provjeriti ove informacije, ali kasnije nije odgovorio na naše pozive. "Na putu"priča o ljubavi i radikalnom islamu Žbanićeva je prošle godine za svoj dugometražni prvijenac "Grbavica" koji govori o ženama silovanim u ratu osvojila "zlatnog medvjeda" na festivalu u Berlinu. Njen novi film "Na putu" je priča o ljubavi mladog bračnog para koji ne može da ima djecu, te muž spas traži u islamu, ali ne onom kakvog poznaju bosanski muslimani, nego u vehabijskom učenju čija su pravila radikalna. Žbanićeva ovaj film planira snimati u jesen naredne godine, a u novembru je organizirala i prve audicije za uloge. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Wed, 12 Dec 2007 23:52:31 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=358 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=358 Wed, 12 Dec 2007 23:52:31 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Glavni urednik Sloboden bosne na udaru islamske zajednice u BiH Senad Avdić: 'Imami huškaju vjernike da me likvidiraju'' !Senad Avdic'Mustafa Cerić štiti dio političkog i vjerskog klana kojem i sam pripada, a koji se koristio milijardama dolara strane pomoći za obranu BiH' Sarajevski tjednik Slobodna Bosna prošloga je tjedna optužio poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafu Cerića i bivšeg predsjednika države Aliju Izetbegovića za organiziranje medijskog i političkog linča protiv novinara i redakcije spomenutog tjednika. Uredništvo Slobodne Bosne pisanim je priopćenjem upozorilo javnost da u napadima na novinare sudjeluje i velik broj vjerskih dužnosnika, imama Islamske zajednice, huškajući vjernike na likvidaciju Senada Avdića i novinara Slobodne Bosne. Senad Avdić, glavni urednik nezavisnog sarajevskog tjednika Slobodna Bosna, koji se nakon kritičkih napisa o poglavaru Islamske zajednice u BiH Mustafi Ceriću i bivšem bosanskohercegovačkom predsjedniku Aliji Izetbegoviću našao na udaru islamskih dužnosnika i u središtu nezapamćene huškačke kampanje po džamijama, za BOSNJASTVO.COM govori o tom skandalu koji potresa politički i vjerski život u BiH CERIĆ BRANI NOVE BOGATAŠE 'Mustafa Cerić ustao je u obranu ljudi koji su, osim što su završili u zatvoru, preko noći postali bogati moćnici' CERIĆEVA TURNEJA PO ISLAMSKIM ZEMLJAMA 'Nikad nije utvrđeno koliko je novca prikupio Mustafa Cerić krstareći sa Salimom Šabićem i Fatihom al Hassaneinom islamskim zemljama i tražeći pomoć za BiH'Sve je to zbog toga što se Mustafa Cerić našao na meti kritičkih napisa Slobodne Bosne i to nakon nedavnog istupa u kojem je negativno ocijenio pokretanje sudskog postupka protiv bivših vojnih i policijskih dužnosnika u BiH osumnjičenih za sponzoriranje islamskog terorizma, ilegalnu trgovinu oružja na Kosovu, te pripremu atentata na Fikreta Abdića. Cerić je nedavno u obraćanju bošnjačkoj dijaspori i omladini u Tuzli pozvao Bošnjake da prosvjeduju protiv ovih suđenja tvrdeći kako će u protivnom svatko od njih doći u istu situaciju. Cerićev pokušaj miješanja u pravosudni sustav Bosne i Hercegovine bio je povod Slobodnoj Bosni da poglavara Islamske zajednice proglasi “odvjetnikom bošnjačke mafije”. Nakon kritičkih tekstova u Slobodnoj Bosni, uslijedili su napadi vrhovnog poglavara Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića na glavnog urednika tjednika Senada Avdića, a napadima se pridružio i bivši predsjednik predsjedništva BiH Alija Izetbegović. O najnovijem skandalu koji potresa politički i vjerski život u Bosni i Hercegovini, stanju u pravosuđu, medijskoj i političkoj sceni u BiH razgovarali smo s glavnim urednikom nezavisnog tjednika Slobodna Bosna Senadom Avdićem. BOSNJASTVO.COM: Nedavno vas je Mustafa Cerić, nakon kritičkih napisa u vašem tjedniku, nazvao luđakom i psihijatrijskim slučajem. Iz džamija po cijeloj Bosni dolaze vijesti o kampanji i huškanju vjernika na vašu likvidaciju, a redakciju tjednika Slobodna Bosna vrhovni vjerski poglavari nazivaju dijelom antimuslimanske zavjere sa Zapada? Plašite li se za vlastiti život i za živote vaših novinara ? – Izjave izrečene ovih dana s govornica džamija u BiH doslovno su huškanje vjernika na moju likvidaciju. Posljednjih desetak dana, pa i danas, u desetak džamija u BiH takva kampanja se nastavlja. Očekivao sam da će potpora biti izraženija i transparentnija. Redakcija Slobodne Bosne do sada nije bila suočena s ovakvim napadom, jer u konačnici izloženi smo nezabilježenu linču vjerskih vođa bošnjačkog naroda u BiH, pri čemu su nam životi u opasnosti. U vjerskim objektima i džamijama tijekom molitvi petkom ukazuje se na pogubno djelovanje Slobodne Bosne i njenih novinara. Takve su izjave naročito prisutne u tuzlanskom kantonu i sarajevskoj džamiji Kralj Fahd, gdje lokalni imami vjernicima objašnjavaju kako je Slobodna Bosna dio antimuslimanske zavjere sa Zapada. Problem nastaje kada takve izjave dođu do mladih ljudi koji su proteklih godina vjerski radikalizirani i koji su i ranije pokazivali radikalne oblike vjerskog djelovanja. To zaista može dovesti do neprimjerene reakcije s nesagledivim posljedicama. BOSNJASTVO.COM: Smatrate li Cerićevu brigu za osumnjičenike u kaznenim procesima pred bosansko hercegovačkim sudovima, poput bivših visokih vojnih i policijskih dužnosnika Alije Delimustafića, Irfana Ljubijankića, Bakira Alispahića i Envera Mujezinovića, izrazom njegove stvarne zabrinutosti za sudbinu tih ljudi? – Naravno da razumijem zabrinutost Mustafe Cerića za svakog muslimana i vjernika jer mu je to i posao. Ako su osumnjičenici predmet njegova interesa kao vjernici, ja to poštujem i nema razloga da se oko toga vodi bilo kakav spor. Međutim, u ovoj zemlji ima tisuće ljudi, od kojih je jako puno vjernika, koji su u štrajku jer mjesecima nisu dobili primanja, puno je gladnih ljudi bez domova, a još nisam čuo glas islamske zajednice da ih posjeti, da im pruži utjehu, potporu i solidarnost. Cerić je stao u obranu ljudi koji su, osim toga što su u zatvoru, utemeljeno ili ne mi nismo tu da sudimo, preko noći postali bogati moćnici. Bivši policajac Bakir Alispahić danas posjeduje imovinu vrijednu 10 milijuna njemačkih maraka, general Hamid Bahto koji je u Goražde otišao kao siromašan vojnik, a vratio se s činom generala i vlasništvom nad određenim nekretninama, samo su kap u moru sličnih slučajeva. BOSNJASTVO.COM: Smatrate li da je Mustafa Cerić pritiskom na pravosuđe zapravo htio spriječiti proširenje istrage i na druge visoko pozicionirane dužnosnike BiH, odnosno političare iz redova SDA koji su početkom rata raspolagali i nekontrolirano trošili golem novac za obranu BiH, primjerice Hasan Čengić ? – Bojim se da Mustafa Cerić propagira drugu vrstu solidarnosti. Mislim da on štiti dio političkog, vojnog i vjerskog klana koji je rješavao sudbinu BiH, u kojem je i on bio, a svi su se oni na izravan ili neizravan način koristili novcem što je dolazio za obranu BiH. Između ostalog, Cerić je prema našim dokumentima itekako sudjelovao u prikupljanju novca po islamskom svijetu. Unutar nekih liberalnijih krugova islamske zajednice i stranke SDA govori se o strahu Mustafe Cerića da u zatvoru završe još neki “nevini” Bošnjaci, kao što su Halid i Hasan Čengić koji se još uvijek, unatoč naporima mostarskog tužiteljstva, nisu pojavili pred sudom kao svjedoci u rasvjetljavanju odgovornosti za ilegalno uskladištenje više stotina granata u mostarskim tvornicama. BOSNJASTVO.COM: Poznato je da je početkom rata, 1992. u sjeni djelovala i paralelna bošnjačka vlada u Zagrebu. Između ostalog, članovi tzv. vlade u sjeni bili su i Mustafa Cerić i Hasan Čengić, a na raspolaganju su imali novac namijenjen obrani BiH. Imate li saznanja da su članovi skupine nenamjenski trošili novac? – Nakon što je Čengić 1990. s dužnosti glavnog imama zagrebačke džamije prešao raditi u SDA, naslijedio ga je Mustafa efendija Cerić. Početkom rata u BiH Hasan Čengić odlazi u Zagreb gdje zajedno s imamom Cerićem i bošnjačkim biznismenom iz Zagreba Salimom Šabićem osniva neformalnu vladu u sjeni zaduženu za prikupljanje novca i njegovo usmjeravanje za obranu BiH. Mustafa efendija Cerić inicira u jesen 1992. održavanje Međunarodne konferencije o zaštiti ljudskih prava u BiH, koja je u Zagrebu okupila nekoliko stotina predstavnika iz većine islamskih zemalja. Na prvoj sjednici osnovan je Izvršni odbor konferencije, za predsjednika je izabran dr. Mustafa Cerić, a za sekretara Fatih al Hassanein, Sudanac koji će tijekom rata u BiH biti gospodar novca koje su prijateljske islamske zemlje upućivale BiH. Član Izvršnog odbora je i Salim Šabić koji će kasnije sa Cerićem i Hassaneinom prekrstariti islamskim svijetom tražeći financijsku podršku za muslimane BiH. Nikad nije ustanovljeno koliko je novca ovaj tim uspio prikupiti te kako je on trošen i tko je njime raspolagao. Tek u izvještaju koji su krajem 1992. Mustafa Cerić i Fatih al Hasanein uputili predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću piše da je na sastanku Izvršnog odbora Konferencije, održanog u Džedi (Saudijska Arabija), između ostalog odlučeno “da se pokrene osnivanje fonda za pomoć Bosni i Hercegovini u iznosu od milijardu američkih dolara”.(!!) Zagrebački poduzetnik Salim Šabić samo je od Saudijske Arabije i kralja Fahda dobio 400 milijuna dolara. Stotine milijuna njemačkih maraka stizalo je na račun humanitarne organizacije TWRA, čiji je direktor bio Fatih al Hassanein. Novac je od Hassaneina bez ikakve kontrole i pratećih dokumenata preuzimao uzak krug ljudi predvođenih Hasanom Čengićem. Od Hassaneina su, prema ovoj dokumentaciji, novac (u neograničenim količinama) mogli uzimati tek povlašteni ljudi iz vrha SDA, prije svih Hasan Čengić, a potom i Alija Izetbegović. Tako je iz dobivenih “potvrda” vidljivo da je Čengić za svega nekoliko mjeseci iz Hassaneinove blagajne u Beču uzeo više od pet milijuna njemačkih maraka, za različite namjene, od opremanja Armije BiH pa do “suradnje s međunarodnom zajednicom”. Račune Čengić nije polagao nikome, baš kao ni Fatih al Hassanein. Fatih je bio samo sekretar Izvršnog odbora Konferencije, čiji je predsjednik bio Mustafa efendija Cerić, a glavni menedžer Cerićev zagrebački prijatelj Salim Šabić. BOSNJASTVO.COM: Istražni sudac Vrhovnog suda Federacije BiH Jasminka Putica izravno je bila angažirana u dva najdelikatnija sudska procesa koja se vode u BiH. Samo dan nakon obraćanja Mustafe Cerića bošnjačkoj dijaspori u Tuzli, Putica podnosi ostavku iz zdravstvenih razloga. S druge strane, obnašatelj dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Vlado Adamović zaključuje da bi efendiji Mustafi Ceriću trebalo omogućiti potpun i cjelovit uvid u sudski spis sa suđenja skupini osumnjičenika za ilegalnu trgovinu oružjem za područje Kosova. Znači li to da pravosudni sustav u BiH nije odvojen od političkih pritisaka i raznih utjecaja te da je nužna njegova reforma, što od dolaska u BiH tvrdi i Paddy Ashdown, visoki predstavnik međunarodne zajednice ? – Jasminka Putica bila je istražni sudac u procesu oko formiranja terorističkog kampa na Pogorelici, kasnije je dodan i pokušaj atentata na Fikreta Abdića, dok je drugi slučaj trgovina oružja iz BiH na Kosovo. Putica je podnijela ostavku na oba slučaja kao istražni sudac i ovih je dana dobila zamjenu. Prema zakonu, ona nije morala obrazložiti razloge svoje ostavke, ali je vrlo indikativno da je podnosi samo 30 sati nakon Cerićeva govora. U sudskom postupku protiv osumnjičenih za šverc oružja na Kosovo tužiteljica Kreso podvrgnuta je nevjerojatnim pritiscima, a oko njezine kuće neprestano kruže policijske patrole radi osobne zaštite. Tužitelj Federacije BiH Marinko Jurčević također je u posljednjih nekoliko mjeseci pod velikim pritiscima zbog čega ima neprekidnu policijsku zaštitu. Neki svjedoci u ovom procesu, poput policijskog komesara iz Goražda Amira Džebe, dolaze na sud uz velike mjere osiguranja kakve nema ni zapovjednik SFOR-a ili diplomati koji posjećuju BiH. Očito je da su se sudski postupci odvijali pod velikim pritiscima i prije posljednjeg istupa Mustafe Cerića. Nisam dovoljno upućen u sve detalje pravosudnog sustava, ali znam da bi onaj kome je dopušten uvid u spis morao biti jedan od sudionika u tom postupku. Ne znam po čemu bi Cerić bio zainteresirana strana ni zbog čega bi mu Adamović ponudio sudski spis na uvid. BOSNJASTVO.COM: Kakva je predizborna politička situacije u BiH i postoji li mogućnost ponovnog dolaska SDA na vlast, a time i vraćanje priče o procesuiranju kriminalnih aktivnosti počinjenih za vrijeme rata na početak. Vjerujete li u najavljene, često isticane reforme pravosuđa visokog predstavnika za BiH Paddyja Ashdowna? – Ovo razdoblje obilježeno je pokušajem snaga koje su na proteklim izborima doživjele poraz da se vrate na političku scenu. SDA koja je prije godinu i pol izgubila izbore nije očekivala da će ljudi koji su obnašali vlast za vrijeme njihove vladavine biti podvrgnuti sudskim procesima. Oni kao ni HDZ u BiH nisu očekivali takav razvoj situacije, jer su neposredno prije gubitka vlasti donijeli skandalozan zakon u federalnom parlamentu, kojim su amnestirali gotovo sve počinitelje svih kaznenih djela počinjenih od 1991. do 1999. Time su amnestirali sve osim ratnih zločina i tako osigurali da njihovi dužnosnici ne odgovaraju za počinjeni kriminal ili nezakonito bogaćenje. Sve o čemu smo pisali, kriminal, pljačke u privatizaciji, uzimanje stanova još i tijekom 1994. i 1995., ovim zakonom je zaboravljeno. Budući da je sadašnja vlast sastavljena od 15 stranaka, različito zainteresiranih za funkcioniranje pravne države, samo djelomično su ukinute neke odredbe ovog zakona, pa je očit strah političkih struktura SDA i HDZ-a da će on biti poništen. Nekontrolirane, ilegalne transakcije novca nije moguće procesuirati jer su svi vinovnici takvih kaznenih djela zaštićeni ovim zakonom. Mislim da će i najnovija reforma koju najavljuje Paddy Ashdown biti samo simbolička i kozmetička ako se pravosudnim tijelima ne odriješe ruke da istraže sva kaznena djela u posljednjih deset godina počinjena u BiH. BOSNJASTVO.COM: Kako objašnjavate mlake reakcije bosanskohercegovačkih medija nakon Cerićeva istupa i linča koji islamska zajednica u BiH vodi protiv vas i vašeg tjednika? – Vrlo je teško i nezahvalno govoriti o čemu se konkretno radi. Svi jaki i vodeći mediji, prije svega mislim na izdavačku kuću “Avaz”, isplivali su na valu poslovanja ratno-profiterskog klana. Dnevni Avaz koji uvelike kreira javno mnijenje sastavni je dio kruga u koji uvrštavam Izetbegovića, Cerića, Bakira Alispahića i Irfana Ljevakovića, inženjera strojarstva koji je nakon rata postao vlasnik drugog po veličini dnevnog lista, Večernjih novina koje su preimenovane u Jutarnje novine. Čovjek koji se nikad nije bavio novinarstvom postaje vlasnik novina i štamparije. Potrebno je imati u vidu kako je medijska scena formirana u vlasničkom smislu da bi postalo jasno zašto su te reakcije mlake i zbog čega samo Slobodna Bosna, i djelomice list Dani, reagiraju na ovakve neprimjerene istupe. NOVINARSKA ŠUTNJA Klanovski interes medija Osim tjednika Slobodna Bosna i Dani koji su reagirali na skandalozne istupe vrhovnog poglavara islamske zajednice Mustafe Cerića i njegovo izravno miješanje u rad pravosudnih institucija, ni jedan drugi tiskani medij nije reagirao niti na njegove izjave niti na progon i linč novinara tjednika Slobodna Bosna. Naime, utjecajni Dnevni Avaz, prema tvrdnjama Senada Avdića, sastavni je dio ratno-profiterskog kruga u koji se mogu svrstati Izetbegović, Cerić, Bakir Alispahić i Irfan Ljevaković, inženjer strojarstva koji je nakon rata postao vlasnik drugog po veličini dnevnog lista, današnjih Jutarnjih novina. HASAN ČENGIĆ – GLAVNI LIFERANT ORUŽJA ZA BiH Mustafa Cerić i Hasan Čengić prijatelji su iz Zagreba Hasan Čengić zajedno s Mustafom Cerićem, Šefkom Omerbašićem i zagrebačkim poduzetnikom Salimom Šabićem stvorio je 1992. paralelnu bošnjačku vladu sa sjedištem u Zagrebu. Skupina je bila zadužena za prikupljanje novčanih sredstava iz arapskih zemalja za obranu Bosne i Hercegovine. Slobodna Bosna raspolaže dokumentima koji potvrđuju sumnje kako su milijunske svote njemačkih maraka i američkih dolara sakupljene preko humanitarne organizacije TWRA sa sjedištem u Austriji bez ikakve kontrole prolazile kroz ruke Hasana Čengića i čelnika SDA, navodno za naoružanje. Čengić je u Sloveniji sklapao poslove oko nabave oružja s poznatim svjetskim prevarantom i trgovcem oružja Nicholasom Omanom koji se danas nalazi na svim tjeralicama. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 11 Nov 2007 09:27:58 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=357 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=357 Sun, 11 Nov 2007 09:27:58 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Hrvatska Putovnica i Hatidza Hadziosmanovic   http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 08 Oct 2007 11:51:35 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=355 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=355 Mon, 08 Oct 2007 11:51:35 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Partizanski film GLUHI BARUT Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a drugi je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji... Prema motivima istoimenog romana Branka Ćopića. Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a drugi je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji... Prema motivima istoimenog romana Branka Ćopića. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 07 Oct 2007 17:08:03 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=354 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=354 Sun, 07 Oct 2007 17:08:03 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Klikom na gornji naslov mozete doci na stranicu za gledanje filma. Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a drugi je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji... Prema motivima istoimenog romana Branka Ćopića. Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika i partizana. Predstavnici te dve ideologije su partizanski komesar Španac i bivši kraljevski oficir Radekić. Španac je indoktrinirani fanatik, nosilac ideja kojima želi da promeni svet ne pitajući za žrtve, a drugi je realni poznavalac situacije, čovek iz tih krajeva koji pokušava da sačuva narod, makar i po cenu sopstvenih ideala. Španac u Radekiću vidi uzroke ogorčenog otpora koji seljaci pružaju novoj ideologiji... Prema motivima istoimenog romana Branka Ćopića. Kratak sadržaj: Priča o jednom srpskom selu visoko u bosanskim planinama čiji su se stanovnici, usred ratnog meteža, našli na udaru dve ... all » ideologije, između četnika Partizanski film DIVERZANTI ' http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 30 Sep 2007 21:42:30 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=351 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=351 Sun, 30 Sep 2007 21:42:30 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Bog, Bosna i BosnjaciBiti istinski nacionalni Bosnjak znaci imati, narodni, nacionalni i teritorijalni identitet koji se manifestuje kroz pripadnost zemlji Bosni, narodu bosnjackom, kroz bosnjacki jezik, kulturu, tradiciju, itd... znaci pripadati necemu sto istinski, kako kroz geografiju tako i istoriju, duhovno i svjetovno povezuje, zblizava i unapredjuje. Ogromna vecina Bosnjaka nema izgradjen nacionalni identitet iz razloga sto se taj identitet izvlaci iz identiteta naroda i drzave. Ako znamo da je proslost ta koja odredjuje identitet a znamo kako su u proslosti, bar u zadnjih 600 godina, Bosnjaci zivjeli pod okupacijom, znaci u tudjim drzavama i da su sto milom sto silom svrstani u razlicite religije koje su im nametnute od strane okupatora, kako Turaka tako i susjednih i jezicki slicnih naroda, onda nije cudo da nemaju izgradjen narodni identitet. Visevjekovna okupacija je uz pomoc uvezenih semitskih religija ( Islam, Krscanstvo i Hriscanstvo ) od jedinstvenog bosnjackog naroda izfabrikovala tri posebna naroda, tzv. bosanske Srbe, tzv.bosanske Hrvate i tzv.bosanske Muslimane. Geografski identitet je spoznaja naroda da mu pripada odredjena teritorija koju on naslijedjuje od predaka da bi je ustupio u naslijedje potomcima. Obzirom da Bosnjaci jos nemaju u potpunosti definisan i afirmisan narodni identitet nije ni cudo da nemaju svijest o svom geografskom identitetu. Domovina je zemlja jednog naroda, njegova bastina na kojoj zivi i koju brani od tudjina. Drzava nije domovina, drzave dolaze i odlaze a zemlja, domovina, otadzbina i narod na njoj ostaju i opstaju. Bosnjaci kroz istoriju nisu uspjeli da ostanu i opstanu na velikom dijelu svoje domovine, zemlje Bosne, pa im je zbog toga i toliko stran domovinski, otadzbinski, geografski identitet. Biti "nacionalni" Bosanac i Hercegovac znaci imati BiH drzavljanstvo ( pasos ) i pripadati necemu sto je bar za sada svacije i nicije a ponajmanje bosnjacko. Nacionalna svjest i pripadanje naciji je jace i vaznije od zivljenja u odredjenoj drzavi. To nacionalnim Bosancima i Hercegovcima, iz njima samo poznatih razloga nije jasno. Nacionalno bosanstvo i hercegovstvo je hibrid koji se pokusava podmetnuti Bosnjacima umjesto originalnog, izvornog, nacionalnog bosnjastva. Biti nacionalni Musliman znaci pripadati Ummetu i boriti se za Kalifat sto u prevdu znaci biti arapski nacionalista. To za Bosnjake znaci boriti se za nesto sto je tudje i zrtvovati sebe i Bosnu za interese arapskog nacionalizma i ekspanzionizma. Muslimanstvo i pripadnost Islamu su surogat iz kojeg su Bosnjaci crpili svoj narodni identitet i cuvali razlicitost od njima slicnih a susjednih naroda ne sluteci da se tako odricu sami sebe i svoga istorijskog prava na zemlju Bosnu. Na tim premisama su nacionalni Bosanci i Hercegovci instalirali krilaticu da je Bosna i Srpska i Hrvatska i muslimanska. Time su Bosnjaci pristankom svojih muslimana ne samo izbaceni iz bosanskog politickog zivota vec istovremeno i ostali bez prava na zemlju Bosnu. Sloboda Bosne i izgradnja bosnjacke drzave Bosne na cijelom njenom teritoriju je jedini bosnjacki imperativ. Samo pod tim uslovom, znaci, slobodna bosnjacka drzava Bosna i Bosnjaci ce biti slobodni. Ova premisa nema alternative sto znaci da se Bosnjaci moraju bezuslovno i odmah okrenuti sebi, svojoj Bosni, promociji bosnjastva i borbi do konacne pobjede. Samo Bosnjaci mogu i moraju osloboditi Bosnu i osigurati vlastiti opstanak na svojoj djedovini. Zemlja Bosna je bosnjacko istorijsko naslijedje i samo su Bosnjaci ti koji je mogu oteti nazad od okupatora i izdajnika. Bosnjaci moraju osigurati svoju egzistenciju na svetoj zemlji Bosni i osigurati buducnost bosnjackim pokoljenjima. To im niko nece pokloniti jer je poznato da se sloboda i drzava ne poklanjaju, za njih se mora boriti i izboriti. Sve druge varijante vode prema konacnom nestanku Bosnjaka i podijeli zemlje Bosne izmedju njenih vijekovnih neprijatelja i okupatora Srba, Hrvata i M(m)uslimana. Ni pod kojim uslovima Bosnjak ne smije pokazati da se boji svojih neprijatelja. I najmanje pokazivanje straha i davanje ustupaka neprijateljima je korak nazad na putu koji vodi konacnom cilju, koji vodi prema slobodi. Cinjenica je da su mnogi koji se deklarisu Bosnjacima nacionalno nesvjesni i slijepi kad su u pitanju opasnosti po bioloski opstanak Bosnjaka i geografski opstanak Bosne. Bosnjaci moraju posvetiti svo svoje raspolozivo vrijeme na licnom obrazovanju, strucnom usavrsavanju, proucavanju istorije Bosne i na promociji bosnjastva. Sve religije i ideologije koje nisu kompatibilne sa idejom bosnjacke drzave Bosne imaju se smatrati bosnjackim neprijateljima i prema njima se mora tako i odnositi. Bosnjak vjeruje da ima sva prava, bonjackim bogom data prava, da bude Bosnjak i da Bosna bude bosnjacka. Deset bosnjackih zapovjedi: 1. Bosnjacki bog je jedini bog u kojeg vjeruju, kojem se klanju i koga za pomoc mole Bosnjaci. Bosnjastvo je bosnjacka vjera. 2. Bosnjacka domovina, domovina svih Bosnjaka svijeta, je zemlja Bosna. Granice zemlje Bosne su granice bosanskog kraljevstva iz doba vladavine kralja Tvrtka I Kotromanica. 3. Agresori, okupatori i neprijatelji Bosne ( Srbi, Hrvati i Muslimani ) su i bosnjacki neprijatelji. Prema neprijateljima se treba odnositi onako kako i zasluzuju, neprijateljski. 4. Svaki Bosnjak na planeti zemlji je nacionalni brat svim Bosnjacima. Nacionalno bratstvo, bosnjastvo, je jedini put koji Bosnjak smije da slijedi. 5. Sve dok su Bosna i bosnjastvo okupirani, porobljeni i podijeljeni, Bosnjak ima samo obaveze i duznosti, a to je sloboda Bosni i bosnjastvu. 6. Bosnjak ima nebrojeno razloga da bude ponoson sto je Bosnjak. Bosnjaci su u Bosni od iskona i nasa je sveta duznost da ostanemo tu zauvjek. 7. Sva neprijateljstva uperena protiv Bosne i bosnjastva moraju biti docekana kao licna neprijateljstva. Boreci se za licnu i porodicnu slobodu Bosnjaci se bore i za slobodu Bosne i bosnjastva. Izgubljenu slobodu i bosnjacka prva na zemlju Bosnu mozemo povratiti samo ako budemo udarali neprijatelja visestruko jace i bolnije nego sto on udara nas. 8. Bosnjak ne smije biti sebican. Rijecju i djelom pokazivati ljubav prema Bosnjacima, Bosni i bosnjastvu. Sve sto nije u prilog bosnjastva i slobodne bosnjacke Bosne mora biti odbaceno i prezreno. 9. Svaki Bosnjak mora usmjeriti svoja dijela i aktivnosti u pravcu slobone Bosne i konacne pobjede bosnjastva. Buducnost Bosne i bosnjastva zavisi od svakog Bosnjaka i Bosnjakinje pojedinacno i to mora da bude deviza koja ce da okrupnjava i objedinjuje sveukupno bosnjastvo. 10. Bezrezervna vjera u bosnjackog boga, slobodnu bosnjacku Bosnu i bosnjastvo su sveto bosnjacko trojstvo. Bog, Bosna i Bosnjaci. Sve za Bosnjastvo, Bosnjastvo ni za sta !!! Bosnjacki pozdrav. Mustafa Mujo Spahalic_________________Nama ne treba MIR, nama treba SLOBODA. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Fri, 28 Sep 2007 18:41:48 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=350 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=350 Fri, 28 Sep 2007 18:41:48 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 26. septembar 2007. Washington: Bosnjačko-američko Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu javlja NOVA REZOLUCIJA AMERIČKOG KONGRESA O BOSNI I HERCEGOVINI Bosna bez entiteta i kantona u kongresu SAD-ABosnjacko-americko Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Washington DC-u je nedavno iniciralo, te uz pomoć novoosnovanog kongresnog kluba BiH u američkom Kongresu (Congressional Coucus on Bosnia) i njegovog kopredsjedavajućeg kongresmena Christophera Smitha, stavilo u kongresnu proceduru Predstavničkog doma američkog Kongresa novu rezoluciju o Bosni i Hercegovini (H. Res. 679). Ovom rezolucijom Predstavnički dom američkog Kongresa iznosi svoj stav o kontinuitetu posljedica genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnog zločina počinjenog u Bosni i Hercegovini. U ovoj se rezoluciji, između ostalog, poziva na: - Prethodne usvojene rezolucije američkog Kongresa o genocidu u Srebrenici (H. Res. 199 i S. Res. 134) u kojima se kaže, kako su srpske snage u Bosni i Hercegovini uz pomoć vlasti Srbije i Crne Gore izvršile genocid i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i njeno stanovništvo. - Presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, kojima su mnogobrojni srpski politički i vojni zvaničnici optuženi za ratni zločin i zločin genocida počinjen nad nesrpskim stanovništvom Bosne i Hercegovine. - Presudu Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine, kojom su institucije entiteta Republike Srpske, posebno njene vojske i policije, optužene za počinjen genocid u Srebrenici, a Srbija za kršenje konvencije o genocidu, nespriječavanjem genocida i nekažnjavanjem njegovih počinioca. - Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini kojom se poziva na suštinsku reformu dejtonskog ustava, s posebnim naglaskom na eliminisanje entitetskog mehanizma glasanja. U ovoj rezoluciji američki Kongres, između ostalog, konstatuje: - Kako se pripremom i podrškom agresije i genocida od strane Jugoslovenske Narodne Armije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Vojske Repubublike Srpske, Policije Republike Srpske i drugih vojnih i paravojnih snaga pod srpskom kontrolom nastojalo pokoljem, silovanjem, zlostavljanjem i protjerivanjem uništiti jedinstvena multietnička kultura Bosne i Hercegovine tkana hiljadugodišnjom tolerancijom, uvažavanjem, uzajamnim povjerenjem i dostojanstvenim suživotom. - Kako su Srebrenica i ostala područja istočne Bosne, odakle su žrtve počinjenog genocida, i dalje pod nadležnošću entiteta Republika Srpska i njenih institucija a posebno Policije Republike Srpske koja je počinila genocid. - Kako je Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Policija Republike Srpske, propustila dostaviti podatke o nekoliko stotina pojedinaca, rasporedđenih u Srebrenicu u julu 1995. godine, pod direktnom ili indirektnom komandom vlasti Republike Srpske. - Kako su sve zemlje obavezne ne prihvatiti ozakonjenje stanja nastalog agresijom i genocidom, te kako su obavezne surađivati u primjeni mjera sačinjenih u svrhu prevazilaženja posljedica ovakvog zločina. - Kako je okvirni mirovni sporazum, Dayton Pace Accords, zaustavio agresiju, genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti ali nije postigao cilj poništenja posljedica ovih zločina. Nadalje, okvirni mirovni sporazum nije takođe osigurao održiv povratak izbjeglica i raseljenih lica njihovim domovima, a što je zagarantovano Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, pri čemu je Ustav Bosne i Hercegovne (Anex IV Dejtonskog mirovnog sporazuma) evoluirao u etno-teritorijalni sporazum koji sada institucionalizira rezultate genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. - Kako je u ovom ustavu najveća prijetnja etno-teritorijalne podjele njen mehanizam entitetskog glasanja, koji omogućuje malom broju poslanika iz Republike Srpske u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a koji sačinjava manje od jedne četvrtine parlamenta, blokadu bilo kojeg predloženog zakona ili odluke. Mehanizam entitetskog glasanja je korišten za blokadu donošenja važnih zakona na državnom nivou, uključujući i predložene promjene Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine. - Kako entitet Republika Srpska, između ostalog, ne pokazuje nikakvu volju da prihvati reformske promjene unutar Bosne i Hercegovine a koje su u skladu sa zahtjevima Europske Unije. - Kako etnički ekskluzivitet entiteta Republika Srpska djelotvorno obeshrabruje i spriječava povratak nesrpskog stanovništva u ovaj entnički očišćen dio Bosne i Hercegovine. Ovom rezolucijom američki Kongres, između ostalog, zaključuje da: - Bosna i Hercegovina treba započeti proces usvajanja novog građanskog ustava koji u potpunosti eliminiše etno-teritorijalno uređenje koje odražava i institucionalizira rezultate genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenog u Bosni i Hercegovini. - Novi ustav mora restruktuirati etno-teritorijalnu organizaciju i uređenje Bosne i Hercegovine i eliminisati njenu podjelu u entitete i kantone u cilju stvaranja cjelovitog i jedinstvenog ekonomskog prostora. - Srebrenica i ostali dijelovi istočne Bosne moraju biti stavljeni pod nadzor institucija Bosne i Hercegovine kako bi se izbjegla legalizacija stanja nastalog genocidom. - Reforma policije u Bosni i Hercegovini mora osigurati jedinstvenu policijsku strukturu, zamjenjujući entitetske policijske snage jedinstvenim policijskim snagama na državnom nivou a posebno mora eliminisati policiju eniteta Republike Srpske, koja je identifikovana od strane Međunarodnog suda pravde kao jedna od institucija Republike Srpske koja je učestvovala u izvršenju genocida. - Entitet Republika Srpska ne može postojati pod sadašnjim imenom koje predstavlja etnički isključivu političku filozofiju njenih utemeljitelja ovjekovječujući posljedice genocida i etničkog čišćenja. - Srbija mora odmah ispoštovati svoje zakonske obaveze prema Bosni i Hercegovini proizašle iz Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida i presude Međunarodnog suda pravde, time što će bez odlaganja uhapsiti i izručiti sve osumnjičene osobe za učešće u genocidu, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a što je i od posebnog nacionalnog interesa Sjedinjenih Americkih Država. - Sjedinjene Američke Države potvrđuju snažnu podršku nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine i podupiru transformaciju Bosne i Hercegovine u državu sa vladinim institucijama koje su usklađene sa zahtjevima za članstvo u Europskoj Uniji i NATO-u. - Predstavnički dom američkog Kongresa traži od administracije Sjedinjenih američkih Država hitno refokusiranje i usmjeravanje diplomatskih napora čime bi se postigli zahtjevi ove rezolucije, a u namjeri ostvarivanja konačnog cilja, djelotvornog poništenja posljedica genocida u Bosni i Hercegovini i stvaranje moderne, funkcionalne, samoodržive i u potpunosti demokratske države. Stoga, Bosnjačko-američko Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu poziva Bosance i Hercegovce i sve prijatelje Bosne i Hercegovine koji žive na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država, da podrže ovu rezoluciju tako što će kontaktirati svoje kongresmene u američkom Kongresu i tražiti od njih da postanu ko-sponzori rezolucije, H. Res. 679. ------------------------------------------------------------------------------------- Bošnjačko-američko Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija posvećena zastupanju interesa američkih državljana bosansko-hercegovačkog porijekla koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama, promovišući mir i ekonomski razvoj na Balkanu, njegujući demokratska dostignuća, zalažući se za poštivanje ljudskih prava te podstičući obrazovne i razvojne programe u Bosni i Hercegovini. Cilj Vijeća je da kao politički i obrazovni glas pomogne Amerikancima bosansko-hercegovackog porijekla pri razumjevanju kulturnog, ekonomskog, pravnog, političkog i društvenog sistema Sjedinjenih Americkih Drzava. Misija Vijeća je da, asistiranjem vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država pri njenom angažmanu na Balkanu, Bosna i Hercegovina i njeni građani nikad više ne budu žrtve agresije i genocida. * * * Sjedište organizacije je u Washington DC-u na adresi: 815 Connecticut Avenue NW, Suite 200 Washington, DC 20006 Telefon: 202-291-7080 Više informacija o ovoj organizaciji možete naći ako posjetite nas website www.baacbh.org http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Thu, 20 Sep 2007 19:04:25 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=349 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=349 Thu, 20 Sep 2007 19:04:25 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Bošnjaci........Od Fatihova zauzimanja Bosne uticaj Bošnjaka postaje znatniji i jači u životu Osmanske carevine. Jedan od prvih Bošnjaka koji se koristio Fatihovom povlasticom bio je Jakub paša. Došavši jednom pred sultan Mehmeda dobio je zatim odgoj kod tog sultana. Jakub paša kao vojskovođa komanduje vojskom i odnosi pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Ujedno, on postaje jedan od prvih predstavnika Bosne na Porti u Istanbulu. Zbog islamskog principa da se na položaje u Carevini dolazi prema sposobnostima, a ne prema pripadnosti privilegiranim staležima, veliki broj Bošnjaka dospjeli su na Porti i širom Carstva na najviše položaje u funkciji velikih vezira, begler bega, kadiaskera, jeničar agasija, defterdara, carskih kapidžija, namjesnika, vezira, paša, muftija, muderrisa, književnika, kadija i šejh-ul-islama. Samo u periodu od 1544. do 1612. godine slijedeći Bošnjaci su bili veliki veziri - sadri azami:1. Rustem paša Opuković (1544.-1560.)2. Semiz Ali paša Pračić (1560.-1564.)3. Tavil Mehmed paša Sokolović (1565.-1579.)4. Sijavuš paša, u tri navrata vezirovao sedam godina, umro 1594. godine 5. Ibrahim paša, novošherlija, u tri navrata vezirovao četiri godine, umro 1600. godine6. Javuz Ali paša Malkoč, umro 1604. godine7. Lala Mehmed paša Sokolović, umro 1607. godine8. Derviš paša Sokolović, umro 1607. godine9. Kujundži Murat paša, (1607-1611.)Veziri sa četiri tuga1. Pertev paša 1562. godine2. Lala Kara Mustafa paša Sokolović 1580. godine3. Halil paša 1594. godineVeziri s tri tuga1. Kara Mustafa paša Jurjević 1538. godine2. Sinan paša Opuković 1553. godine3. Kara Osman han 1554. godina4. Pijale paša 1574. godine5. Mustafa paša Sokolović, pogubljen 1574. godine6. Ferhat paša Sokolović, stradao u atentatu 1590. godine7. Hasan paša Sokolović, gazi 1598. godine8. Gazi Hasan paša Tiro, 1602. godine9. Ibrahim han Sokolović, (Begler-beg bosanski) 1609. godine10. Ahmed paša Dugalić, 1612. godineVeliki admirali - kapudan paše1. Sofi Ali paša (namjesnik u Egiptu 1562. godine)2. Murat paša Sokolović, poginuo u Jemenu 1569. godine3. Oludž Hasan paša - kapudan-paša, 1587. godine4. Halil paša Lipčanin, umro 1590. godine5. Gazi Hasan paša Predojević, poginuo kod Siska 1593. godine6. Husein paša Bajramagić (bosanski begler-beg) 1594. godine7. Mehmed paša Kljunović, poginuo u Ugarskoj 1600. godine8. Derviš paša Bajezidagić, poginuo na Otoku sv. Margarete 1601. godine9. Mustafa paša Sokolović, namjesnik u Budimu 1605. godine10. Mustafa paša Olovčić, (bosanski begler-beg)Bosanski namjesnici sa titulom beg1. Malkoč beg (Dugalić) 1553. godine2. Hamza beg Biharović 1557. godine3. Sinan beg Bajramagić 1562. godineU ovom razdoblju od 68 godina Bošnjaci su dali devet velikih vezira - sadri azama - sa pet tugova, tri vezira sa četiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset namjesnika u pokrajinama, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga. Dakle, radi se o trideset pet Bošnjaka sa najvišim državnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju kada je Osmanska carevina bila na vrhuncu svoje moći. Koliko su Bošnjaci bili uključeni u politički život Osmanske carevine svjedoći činjenica da je od 264 bosanska namjesnika u doba Osmanske carevine bilo 63 Bošnjaka. U knjizi Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini Bašagić je najbrojio 689 Bošnjaka i drugih Južnih Slavena....... http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 04 Jun 2007 22:12:50 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=348 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=348 Mon, 04 Jun 2007 22:12:50 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Dervis i Smrt 1 dio Dervis i Smrt 2 dio Dervis i Smrt 3 dio Dervis i Smrt 4 dio Dervis i Smrt 5 dioDervis i Smrt 6 dio Dervis i Smrt 7 dio http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 04 Jun 2007 18:19:51 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=347 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=347 Mon, 04 Jun 2007 18:19:51 GMT indexorama@gmail.com (Paša) http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 04 Jun 2007 16:01:46 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=346 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=346 Mon, 04 Jun 2007 16:01:46 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-06-04, 17:59:01Interview: Emir Suljagić U Srebrenici treba zabraniti životRazgovarao: Selvedin Avdić Emir Suljagić je 1992. godine iz Bratunca izbjegao u Srebrenicu. Proveo je rat u Srebrenici gdje je uspio izbjeći smrt. Napisao je knjigu Razglednica iz groba, a trenutno priprema i doktorat o kolektivnoj odgovornosti. Kaže da ne voli da ga nazivaju žrtvom, jer ako si žrtva, onda nisi insan. Za magazin Start Suljagić objašnjava zašto ne voli ići u šatorsko naselje koje su u Sarajevu podigli Srebreničani.Posjećuješ li Srebreničane u njihovom šatorskom naselju u Sarajevu?- Ne. Zato što mislim da šatorsko naselje nije način s kojim se mogu riješiti problemi. Neću ići tako daleko pa da kažem da tu ima nekakve manipulacije, jer nemam dokaza za to. Mislim da se time ništa ne može postići, to je jedna ujdurma... Bio sam nedavno gore, zbog one televizijske emisije, i ljudi koji tamo borave i sami su mi rekli da je to prilično naopako, ali da oni nisu imali drugog izbora. Ne sumnjam u to da se u Srebrenici jako teško živi, kao i u Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici, naročito povratnici. Ne sumnjam ni da je osjećaj osobne sigurnosti na najnižoj mogućoj razini, da se tamo nikada ne zna kada će ružna riječ prerasti u zločin. Ne sumnjam ni u njihovu potrebu da budu zaštićeni od Republike Srpske, ali mislim da je ovdje osnovni problem zahtjev za nekakvim specijalnim statusom. Zbog toga ne idem tamo. Govorim u svoje ime – ne želim biti dio toga i, po mom mišljenju, ovo je samo nastavak te dugačke manipulacije Srebrenicom. Najodgovornije za to su bošnjačke elite.Dakle, Srebrenica je ponovo politički ulog?- Upravo tako. I zastrašujuće je u kojoj mjeri bošnjački glasnogovornici ne prezaju od toga, još od 1992. godine. Taj narod je tada tamo ostavljen da se stara sam o sebi, izdat je 1993. kada su nas razoružali, ponovo je izdat 1995. godine... Ne vjerujem da je bilo neke svjesne izdaje, ali ta kombinacija aljkavosti i nezainteresiranosti, tipična za bošnjački državni i vojni aparat, rezultirala je padom Srebrenice. Onda su 1996. godine te ljude pokupili iz kolektivnih smještaja u Tuzli, doveli u Sarajevo, dali im srpsku imovinu i rekli: to je vaše dok ste živi. Pa su ih 2000. godine nabili nogom iz srpske imovine, jer je privatna imovina sveta čak i u zemlji kakva je BiH. Onda im 2004. godine traže da mirnim putem postignu nešto što se nije moglo postići silom. I sada im traže da ponovo plate za greške koje je počinila bošnjačka elita.Ko je najodgovorniji za posljednju manipulaciju? - Ovo je samo kulminacija jednog procesa, mogu biti u krivu i prihvatam to, koji je počeo sa padom ustavnih reformi. Ako postoji jedna adresa na koju se odgovornost može isporučiti, onda je to Haris Silajdžić. Ako su bošnjačke političke i kulturne elite mogle budućnost ove zemlje dovesti u direktnu vezu sa ishodom tužbe, onda nije nikakvo čudo što je narod, koji je manje obrazovan, politički pismen i informiran, mogao povjerovati da će šatorskim naseljem dobiti nešto što nisu mogli 1995. godine. Silajdžićeva struja je dominantna u bošnjačkoj politici, ona je nakaradna, naopaka i stvarno bih volio da se jednom odvoji politika od genocida. Kako se osjećaš kada slušaš stalne Silajdžićeve govorancije o genocidu, tužbi, odgovornosti... - Moram od početka. To je jedna posebna vrsta političkog sljepila. Tražiti specijalni status za Srebrenicu u trenutku dok se u Bratuncu ljudi ne mogu sahraniti je suludo. Sem toga, sjetimo se, u novembru 1994. godine, kada su združene snage HV-a i HVO-a uzele Kupres to je bio ključni moment u rasporedu snaga. Prvi put Mladić je izgubio vojnu inicijativu. Potpisati Dejtonski sporazum nakon što prvi put, nakon dvije godine rata imaš inicijativu, direktna je izdaja ove zemlje. Sa moralnog stanovišta, potpisati ugovor nakon Srebrenice je moralna smrt. I sada slušam da ćemo zahvaljujući presudi dobiti nešto što nismo dobili u trenutku kada je Armija BiH, po zvaničnim statistikama, imala 200.000 ljudi pod oružjem. Zaista ne vidim kako je to moguće. Bojim se da je sila osnovni legitimirajući princip u svijetu. Niti jedna sudska presuda, niti jedan dokument, neće ukloniti Republiku Srpsku. Nešto što je nastalo ekstenzivnom upotrebom ognja i mača samo se istom upotrebom ognja i mača može ukloniti. Dakle, pitanje je: hoćemo li ratovati ili ćemo probati u okvirima zadatim Dejtonom probati nešto napraviti. Može se nešto napraviti, nije to veliko, ali rat je jedina druga alternativa.Da li si bio iznenađen presudom za genocid? - Nisam, uopće. Mislim da smo dobili i više nego što sam očekivao. Očekivao sam da će sudije reći da se ni u Srebrenici nije dogodio genocid. Ne zato što o tome nema dokaza, nego zato što je Međunarodni sud pravde jedan globalni opštinski sud. Kada se dvije zemlje posvađaju oko granice onda tamo idu. Bilo je naivno ići na taj sud sa pitanjima interpretacije Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. To je sud sa najmanje ispoštovanih odluka u istoriji međunarodnog pravosuđa. Od njihove prve presude 1948., u procesu Velika Britanija protiv Albanije jer je Albanija minirala vode izvan svojih teritorijalnih voda, pa do mišljenja o zidovima koje Izrael podiže u Palestini, je dugačka povijest nepoštivanja odluka. Sve što piše u toj presudi moglo se pročitati u stotinjak presuda donesenih na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Onda, to je sud koji je izuzetno podložan političkim uticajima. Slušao sam ljude kako govore: Ne može se frustrirati nacija od 10 miliona ljudi. Mislili su na Srbiju, naravno.Važni ljudi? - Da, jako, ljudi koji su mogli uticati na takve odluke. Ponašanje međunarodne zajednice u svojoj knjizi Razglednica iz groba dobro si ilustrirao sa onim ružičastim flomasterom koji hladno križa imena... - Ponašanje međunarodne zajednice u Srebrenice ne treba odvajati od ponašanja međunarodne zajednice u čitavoj BiH. O čemu se radi - neznanje, nezainteresiranost, mješavina toga...- Da, i nekakvog neutemeljenog straha da će se njima nešto desiti ako zauzmu nekakav stav. Problem je u tome što su ti stranci ovdje došli sa tvrdim stereotipima. Znam da su Holanđani imali nekakav kulturni trening i u njemu su Srbi nosili ruske šubare na glavi i pili šljivovicu, a muslimani su nosili bijele kefije i govorili arapski. Ali, ima još jedna stvar važna za odnose holandskog bataljona i Srba. To je nekakvo vojničko bratstvo, oni su u srpskoj vojsci vidjeli jednu, kako se njima činilo, disciplinovanu vojsku u kojoj se zna ko kosi a ko vodu nosi, a kod Bošnjaka nekakvu organizaciju u kojoj se ništa nije znalo, osim ko je glavni. I na koncu, mislim da se tu radilo o temeljnoj nezainteresiranosti za sudbinu tih ljudi. Kako si doživio odlikovanje holandskih vojnika? - Kako ću doživjet? Ko poniženje! Ja sam tamo sreo samo dvojicu Holanđana koji su se ponijeli kao ljudi – pukovnik, doktor Kramer i poručnik Rutten. Rutten mi je ponudio svoju pušku i rekao da se ranim kroz nogu pa da će me sa ranjenicima izvući, jer nije siguran da će nas moći spasiti. Kramer je bio sluđen tih deset dana, vidio je kuda sve to ide. Samo njih dvojica su se ponijeli kao ljudi. Pa ni oni, zbog toga, nisu zaslužili nikakva odlikovanja, ponašali su se ljudski, ne herojski... - Apsolutno. Ne znam za šta se tačno dobijaju odlikovanja, ali pretpostavljam da je to u slučaju kada odeš korak dalje od onoga što moraš ići. Oni nisu dobacili ni do standarda profesije.Postoje li u Dodikovoj vlasti osobe koje su aktivno učestvovale u genocidu? - Ne vidim da ima iko ko je klao. Ali, aparat državne uprave je naseljen ratnim zločincima. Ne mogu sada reći ime, utuživo je, ali mogu ovako reći – čovjek koji je u julu 1995. godine bio operativni oficir Specijalne brigade policije RS, razdvajao žene i djecu od muškaraca u Potočarima, danas je inspektor za bezbjednost MUP-a RS. Dakle, niti jedna akcija MUP-a RS ne može početi a da ne prođe preko njegovog stola. Pa, onda tu su i ljudi koji danas rade u katastarskim ili poreznim upravama u Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici... Prema tvojim saznanjima, koliki je bio aparat koji je učestvovao u genocidu?- Mislim da je Komisija za Sreberenicu, iz vremena Dragana Čavića, iznijela cifru od nekih 25.000 ljudi. Za taj zločin bila je potrebna zastrašujuće velika logistika, nije lako ubiti 8.000 ljudi za pet dana. Potrebni su autobusi, gorivo, čuvari, zgrade u kojima će biti držani, potrebno je naći ljude koji će ih ubiti, onda i one koji će ih pokopati, pa one koji će ih kasnije iskopati i razbacati po drugim masovnim grobnicama. Veliki je to broj...Da li je u tom složenom aparatu iko odbio da učestvuje u zločinu? Imaš li takve informacije? - Znam za oca i sina, ne bih im pominjao imena, jer žive u jednom selu pored Zvornika, a i danas ih njihove komšije šikaniraju zbog toga. Moj prijatelj Refik Hodžić napravio je dokumentarni film o tome. Petorica ljudi preživjeli su streljanje na vojnoj ekonomiji u Vranjevu 16. jula. Četvorica mlađih trčala su kroz šumu i izgubila petog koji je zaostao i jedini preživio. Dan kasnije, ova četvorica došla su na vrata ovog čovjeka, Srbina, i rekli mu: Mi smo Muslimani iz Srebrenice. Radi šta hoćeš s nama, pozovi policiju ako hoćeš. On ih je sklonio, dao im odjeću, hranu i doveo svog sina, koji je bio na liniji, da im pokaže put. Tako je i bilo. Sin im je pokazao put, ali su oni opet zalutali, skrenuli u neko selo gdje ih je drugi domaćin predao srpskoj vojnoj policiji. Odatle su odvedeni u Zvornik, prebijeni, dali su iskaze u vojnoj policiji. Prije streljanja, morali su, u bataljonu vojnika koji su policajci postrojili ispred njih, prepoznati ljude koji su im pomogli. Protiv oca i sina podignuta je krivična prijava. Podigao ju je Drago Nikolić, koji je danas optužen za genocid. Dvojica ljudi koji su uzeli izjave od njih su živi, jedan radi u Katastarskoj upravi u Zvorniku, a drugi u Poreskoj upravi.To su, nazovimo ih, mali ljudi. Postoje li neki funkcioneri, oficiri, direktori, načelnici, koji su odbili da pomognu u izvršenju masovnog zločina? - Ne. To je jedini primjer koji znam.Do koje mjere su znali u čemu učestvuju? - Mislim da nije bilo nikakve sumnje u to za šta su angažirani. I vozači su mogli znati da učestvuju u deportaciji.Pripremaš doktorat o kolektivnoj odgovornosti... - Jeste, ali, shvati me, volio bih da ga branim za dvije godine. Ne ovdje i ne sad...Dobro, vjeruješ li u individualnu odgovornost u srebreničkom genocidu? - Ja vjerujem u kolektivnu odgovornost! Vjerujem da, parafraziraću Carla Jaspersa, da je nešto u duhovnom životu srpske zajednice porodilo Miloševićev režim, porodilo Karadžića, Mladića, Martića... Vjerujem, i to nije teško dokazati. Kako zamišljaš pravdu za Srebrenicu? - Opet ću morati citirati...Nema veze, ozbiljne su stvari... - Dakle, citiraću Hannu Arendt koja je pišući o suđenju Adolfu Eichmannu u Jerusalemu rekla da veličina tog zločina naprosto eksplodira granice zapada i da se pravda, naprosto, ne može tražiti u okvirima zadovoljenja bilo koje vrste. Zakon, pravda, nisu napravljeni da bi se nosili sa masovnim istrebljenjem.Kako onda specijalni status Srebrenice može zadovoljiti pravdu?- Nikako! U trenutku kada je u njoj pobijeno 8.000 ljudi Srebrenica je imala globalno najspecijalniji mogući status. Treba natjerati vlasti RS da uloži novac za povratnike i u povratnike.Da li je Dodik iskren kada tvrdi da će njegova Vlada uložiti novac za Srebrenicu? - To je duplo dno. On će napraviti put između dva srpska sele, uvesti struju u dva bošnjačka i tri srpska... Tamošnja srpska vlast ima gotove projekte za takve stvari, a bošnjački predstavnici nisu uopće zainteresirani za to. Trebaju projekti koji će se direktno odnositi na poboljšanje povratničkog standarda.Da li u vođstvu Srebreničana postoje ljudi koji mogu pripremiti takve projekte? - U ovom momentu, očito ne. Ima li ikakvih projekata za koje bi Dodik dao novac? - Ne, ja vidim da on ulaže novac u infrastrukturu koja samo posredno poboljšava standard povratnika. Lokalne vlasti moraju napraviti fabriku u kojoj će zaposliti 85 posto povratnika i 25 posto domaćih. Te pare mogu dobiti od njega. Dodik u tom ne bi ni smio, ni htio praviti probleme. Da li žrtve više razmišljaju o suživotu? - Mogu govoriti u svoje ime, ja sam iz Bratunca, jedan dio života sam proveo u Srebrenici. Moja Srebrenica je u vremenu, ne u prostoru. Danas kada odem tamo nema nikakvih emocija prema onom što vidim. Moj djed se vratio u Bratumac i on živi tamo. To je bilo protiv moje volje, ali moj djed je tvrd i svojeglav čovjek... Ni u jednom trenutku nisam htio da se vratim tamo, tamo ne želim živjeti, to me ne zanima... Ne želim ići u Bratunac i razgovarati s ljudima koji su učestvovali posredno ili neposredno u ubijanju 13 Suljagića.To nije političkim korektno razmišljanje, znaš da svi govore o neophodnosti povratka... - Bilo ili ne, ja govorim ljudski. Ne želim tamo živjeti i to je kraj priče. Na kraju krajeva, hajmo biti pošteni, ta priča o povratku svi na svoje je jako neiskrena. Da je ona iskrena, referent SDA ne bi u aprilu 1996. godine došao u smještaj u Tehnogradu u Tuzli, popisao moju majku i sestru, stavio ih u autobus i dovezao u Sarajevo. Krajnje je nepošteno tražiti od mene da se ja tamo vratim u vrijeme dok oni vrše, budimo pošteni i nazovimo to etničkim inžinjeringom. Oni su uspjeli u namjeri – ako bude novog rata, ljudi koji su sada naseljeni na sarajevskoj periferiji biće novo topovsko meso.Šta misliš o ovim glasinama da su neki sarajevski intelektualci kupili stan u Srebrenici? - Ne znam kakvog će to dobra donijeti bilo kome. Da se mene pita, ja bih tamo zabranio život! Zabranio bih da se živi, nema života i niko tamo ne smije ići da živi! Nema smisla. Tamo je život nakaradan, nije smrt nakaradna. Život se protivi okruženju!Šta ćemo sada sa onom frazom o povratku povjerenja među narode? - To je pitanje elita i pitanje za elite. Kako, hvala bogu, nisam dio elita, mogu reći da je to potrebno, ali da treba krenuti od vrha. Istorija velikih pokolja nam govori da se te stvari, kao i sam zločin, odvijaju u procesu od vrha prema dolje. Postoje mehanizmi i modeli, ali te mjere mora poduzeti država, ne možemo ti i ja. Kao nakon Drugog svjetskog rata. - Da, s tim da bi bilo dobro da to ovaj put bude malo iskrenije.Kako će se završiti sve ovo s šatorskim naseljem? - Zbog ovog što ću reći imaću, sigurno, više neprijatelja nego do sada. Naselje će postojati do septembarskih kiša i ljudi će se morati vratiti, jer jednostavno neće moći izdržati. Njihovi glasnogovornici ostaće u Sarajevu, dobiti nekakve sinekurice i nastaviti pametovati. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Mon, 04 Jun 2007 09:45:42 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=345 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=345 Mon, 04 Jun 2007 09:45:42 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-06-04Kosovo više nikad neće biti SrbijaKOSOVO STORY LEGENDARNI POLITIČAR AZEM VLLASI,DANAS SAVJETNIK KOSOVSKOG PREMIJERA,GOVORI O SVOJIM ODNOSIMA S TITOM I MILOŠEVIĆEMpiše Damir PILIĆ U uredu držim svoju sliku s Titom, kako prijateljski razgovaramo. Nisam podlegao tome da se odričem prošlosti. Nema šanse da kažem: "Ja sam bio u zabludi." Nisam bio u zabludiČesto se kaže da je na Kosovu sve počelo, pa će tu i završiti. Je li zaista gotovo ili će sve krenuti još jednom? Neće krenuti još jednom, nego će završiti. Istina je da je sve počelo na Kosovu, kada je 1988. i 1989. velikosrpski hegemonizam upravo ovdje započeo svoj pir da Titovu Jugoslaviju transformira u Veliku Srbiju. Ja sam tada bio u samom središtu svih zbivanja, bio sam čelni politički čovjek Kosova i po tadašnjoj nomenklaturi samim time bio sam i u vrhu SFRJ.Jeste li tada slutili što će se dogoditi?- Imao sam duge i teške razgovore o Kosovu s političarima iz Slovenije, Hrvatske i Bosne, dok su ondašnji crnogorski i makedonski političari po inerciji stajali na strani Srbije. Svima njima sam pokušavao ukazati da Milošević i njegovi rovare po Kosovu i da spremaju nešto strašno, čega će posljedice osjećati svi u Jugoslaviji.Bijeg od SrbijeSad kad je aktualno pitanje nezavisnosti Kosova, ja zamjeram našim predstavnicima što pred međunarodnom zajednicom ne koriste argument da smo mi u Titovo vrijeme, po ustavu iz 1974., bili federalna jedinica, a ne srpska pokrajina. Sve novonastale države su za glavni pravni argument uzele upravo tu činjenicu koju im je Tito ponudio i ostavio tim ustavom.Put rastankaZašto kosovski predstavnici ne koriste taj argument?- To je stari sindrom "novorođenih" političkih vođa da povijest počinje od njih, kako bi ispalo da kosovska državnost nema korijene iz Titova i našeg doba, nego tek od 1989. Makar, poslije svih strahota koje je Srbija na Kosovu napravila, pogotovo 1999., imamo puno pravo na nezavisnost, sve da je Kosovo i tisuću godina bilo u sastavu Srbije, a nije. Srbija je te ‘99. krenula u suludi naum da Kosovo učini srpskom zemljom, bez nas Albanaca koji smo uvijek tu bili većinsko stanovništvo, prije svih na Balkanu. Mi nismo došli s Karpata.Kako će se Srbija pomiriti s gubitkom Kosova?- Srbija je započela svoj put rastanka od Kosova onda kad su u dnevnu politiku počeli unositi rezon da je Kosovo samo srce i duša Srbije. A srce i duša koja ima 90 posto stranog tijela mora eksplodirati. Uostalom, oni znaju da Kosovo više nikad neće biti Srbija.Znaju?- Znaju, znaju, ali ne mogu to da zamisle. Njihovi političari ne mogu podnijeti da uđu u povijest kao oni koji su pustili Kosovo. Sad bi oni htjeli, ako Kosovo i bude nezavisno, da se to njima ne dojavi.Ručak s Miloševićem u Domu JNAKad ste se prvi put sreli s Miloševićem?- Prvi put sam Miloševića sreo 1985., s njime me upoznao njegov politički mentor Ivan Stambolić, kojeg sam poznavao otprije. Milošević je bio predsjednik Gradske organizacije Saveza komunista Beograda, a ja sam bio predsjednik Gradske partijske organizacije Prištine, i sjećam se kad je Stambolić rekao: "Evo, red je da se vas dva upoznate, možda ćete surađivati." Milošević me pozvao na ručak i tu sam odmah vidio njegov mentalitet: pored toliko finih restorana u Beogradu, on me odveo u restoran Doma JNA. Sjećam se, rekao sam mu: "Trebao si mene pustiti da biram, ja znam bolje restorane u Beogradu." http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sat, 02 Jun 2007 07:44:00 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=344 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=344 Sat, 02 Jun 2007 07:44:00 GMT indexorama@gmail.com (Paša) Seattle 2007. PLATFORMA ZA OSNIVANJE SVJETSKOG KONGRESA BOŠNJAKAOdavno se osjeća neophodna potreba da se i Bošnjaci po ugledu na velike i emancipovane narode, povežu i organizuju u jedinstvenu i na demokratskim osnovama postavljenu, nacionalnu zajednicu svih Bošnjaka Svijeta. Bošnjaci kao narod žive u dva odvojena i nepovezana dijela: 1. Bošnjaci koji žive u matičnoj domovini svih Bošnjaka, BiH. 2. Bošnjaci koji žive u mnogim zemljama Svijeta su razasuti, među kojima su gotovo sve veze pokidane. 3. Takva rascjepkanost i nepovezanost činila ih je vrlo lakim i beznačajnim faktorom u BiH i dijaspori 4. Neophodno je prevazići vjekovnu razjedinjenost i na jedinstvenoj platformi povezati sve Bošnjake sa jedinstvenim jezikom, kulturom, tradicijom, duhovnošću, nacionalnim simbolima, grbom, himnom, zastavom, ekonoskim prostorm, uz punu pažnju i poštovanje svih Bošnjaka u zemljama oko BiH, kao i onim najudaljenijim. 5. I ako su mnogo kasnije stasali kao narodi, naši susjedi nas već vjekovima sistemastki i svestrano ignorišu, progone, ubijaju, pljačkaju i na najbrutalniji način već više puta ponavljaju genocid. 6. Tako je površina naše države BiH više puta smanjivana, što je i u posljednjem ratu (1991 – 1995. ) u dobroj mjeri postignuto, jer su mnoge teritorije na veliku žalost opet “ očišćene “ od Bošnjaka. 7. Ako je “ historija učiteljica života “ nadajmo se da je nas Bošnjake barem poslije ovg rata dobro opametila i da smo shvatili da samo jedinstveni i organizovani mi Bošnjaci možemo pružiti snažan otpor varvarskim nasrtajima iz susjednih zemalja i odbraniti suverenitet i teritorijalni integritet jadine nam BiH, dajući na taj način najveći doprinos očuvanju svjetskog mira i na međunarodnim konvencijama zasnovanog svetskog poretka. 8. Organizovani i povezani Bošnjaci, steći će neophodne uslove za slobodan i nesmetan razvoj i prosperitet u svakom pogledu. 9. Bošnjaci su jedan od najstarijih naroda na Balkanu, čija je vitalnost i pored mnogobrojnih ratnih oluja, odigrala značajnu ulogu, a zadnji rat je samo još jednom potvrdio da je među Bošnjacima stasala još jedna velika generacija koja je zalažući svoje živote i svoju pamet i snagu za odbranu BiH ulila veliku nadu i optimizam u sretniju budućnost BiH i Bošnjačkog naroda. 10. To je ulilo i veliku nadu i povjerenje i Bošnjaka u dijaspori. koji više nisu ljudi za koje se ne zna odakle su i kome pripadaju. 11. Međutim veliki je broj Bošnjaka, nažalost, izgubljen zauvijek, iako su i današnje generacije svjesne odakle vode porijeklo i da su im davni preci Bošnjaci, no mnogi su već asimilirani . 12. Ovo Bošnjaka što je uspjelo da preživi sve nedaće koje su nas potresale, vjerujemo da je potpuno svjesno da bi bio veliki korak naprijed da se i mi napokon, povežemo i organizujemo u jedinstvenu zajednicu Bošnjaka u matici i dijaspori – u Svjetski Kongres Bošnjaka. 13 Bošnjaci iako malobrojan narod svjesni su već, da samo organizovani i povezani u jedinstvenu i sa dalekosežnim ciljevima, mogu ući u integracije koje nameće ujedinjena Evropa u različitostima i “ Novi svjetski poredak “ i novi duhovni i civilizacijski preporod velikih svjetskih vjera, kultura, jer ne žele da budu zbrisani sa političke, društvene i historijske scene Svijeta. 14. Veze među Bošnjacima treba da budu trajne i svestrane, a Bošnjaci u dijaspori treba da budu faktor koji povezuje i spaja BiH i zemlje koje su prihvatile kao svoje građane naše sunarodnike. 15. Trebamo iskoristiti kao prednost to što smo razasuti u mnogo zemalja i što smo naučili mnogo jezika i spoznali mnogo kultura i tradicija u daljim još svestranijim odnosima BiH i tih zemalja. 16. Kako se mi međusobno budemo uvezivali poštovali i neprekidno budemo unapređivali uzajamost i organizovanost na najbolji način možemo pokazati i našim prijateljima a i našim neprijateljima da smo mi Bošnjaci jedan širokogrud narod i narod sa dugom tradicijom poštovanja i uvažavanja drugih i drugačijih o čemu svjedoče mnogi dokumenti u našoj bogatoj kulturnoj i historijskoj baštini. Gore navedeni razlozi i još mnogo toga što se može još dodavati dovoljni su razlozi da je Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike još na 7. Skupštini u Chicagu 2006. godine donio Odluku o otvaranju procesa za formiranje Svijetskog kongresa Bošnjaka. KBSA će na bazi navedene odluke u narednom izvještajnom periodu raditi na sazivanju osnivačke Skupštine Svijetskog kongresa svih Bošnjaka u matici i dijaspori od BiH preko Evrope do Australije i Sjeverne Amerike. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Wed, 30 May 2007 07:46:33 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=343 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=343 Wed, 30 May 2007 07:46:33 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-05-30, 09:47:20Ekskluzivno Piter Cejhan, analitičar StratforaBez podrške Beograda Srbi u RS su nemoćniSrbi imaju dva izbora - prihvatiti nezavisnost Kosova ili se sukobiti sa Zapadom i izgubiti mnogo više * Mogućnost izbijanja rataČlan američke nevladine organizacije Stratfor Piter Cejhan (Peter Zeihan) u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" iznosi vrlo sumorna predviđanja kada je budućnost ovog regiona i posebno Bosne i Hercegovine u pitanju. Cejhan je glavni autor izvještaja o situaciji u BiH i poziciji premijera RS Milorada Dodika, koji je ovih dana izazvao niz reakcija u našoj zemlji, ali i inozemstvu. Period tranzicije - BiH je u periodu tranzicije i izaziva mnogo više pažnje nego što bi trebalo, posebno kada se dodaju zbivanja preko granice - u Srbiji i na Kosovu. Očekujemo da će u BiH u narednim mjesecima tenzije jako rasti - kaže Cejhan. Upitan na kakve tenzije misli i da li se to odnosi i na mogućnost rata, on navodi da je ta opcija prilično realna- I to je moguće. Zavisi od zbivanja u Srbiji. Kosovo je pred nezavisnošću. Kada se ona ostvari, Srbi će morati odlučiti kako će se uklopiti u novu realnost. Imaju dva izbora - priznati realnost i činjenicu da su ratove brutalno izgubili te prihvatiti uvjete mira koje diktira Zapad ili se opirati i, dugoročno, izgubiti još i više - kaže naš sagovornik. Precizira da će se sukob Srba i Zapada najprije desiti upravo u BiH. - Tu su Srbi, van Srbije, najjači. Istina je da će Srbija i Srbi dugoročno iz svega izaći kao najveći gubitnici, ali će kratkoročno i srednjoročno BiH propatiti - ističe on. Dodaje da je odluka na Beogradu. Ako se prikloni ratnoj opciji, RS će nastojati pomoći kako bi ostvarila neku vrstu unije sa Srbijom. - Ako Srbi ne uđu u rat ove ili one vrste sa Zapadom, BiH je sačuvana i stabilna. Naravno, imate Dodika i radikale koji prave probleme, ali bez podrške Beograda oni praktično ništa ne mogu postići. Međunarodna zajednica može smijeniti Dodika na isti način kako su to uradili toliko puta ranije s drugim političarima, posebno onima u RS. Bez podrške Beograda u takvoj situaciji bosanski Srbi su sasvim nemoćni. No, ako se politička klima u Beogradu promijeni, stvari bi mogle krenuti po zlu - kaže Cejhan.Interes Evrope Na konstataciju da njegove najave zvuče kao pretjerivanja i da ni Beograd više nema potencijala za ratove, Cejhan ističe kako iz rukava može izvući barem četiri situacije iz prošlog stoljeća kada je Zapad potcijenio Srbe. - Zapad računa na probleme, ali ne i na ratni izazov. U tome je njegova najveća greška - kaže on. Analitičar Stratfora naglašava kako je u mnogo većem interesu Evropljana da se stanje u BiH stabilizira. - Oni bi, čak, mogli voditi aktivnosti na discipliniranju Dodika. Znam da je aktuelni visoki predstavnik veoma zainteresiran da se takvo nešto uradi. Evropljani žele da se BiH što prije smiri i u takvoj situaciji zvijezde nisu naklonjene Dodiku. Moram istaći još nešto - smjena Dodika neće otkloniti opasnost od izbijanja rata u BiH. Ključ za to je u rukama Beograda. Bez njega Dodik je - ništa - zaključuje Cejhan. S. NUMANOVIĆ Uloga Vašingtona- Bušova administracija neće oklijevati da reagira i smijeni Dodika. Mi znamo da je on blizak s radikalima. Ako oni dođu na vlast u Srbiji, administracija neće imati velikog izbora nego da pokrene procedure njegove smjene. Isto tako, ako se demokratske stranke u Beogradu odbrane, onda će Vašington vršiti pritisak na vlasti u Srbiji da se riješe Dodika- navodi naš sagovornik. Dodik je u SAD vrlo nepopularan - Premijer RS voli istaći svoje veze u Vašingtonu. No, to naprosto nije istina. U Stejt departmentu ga ne vole, a u Kongresu ima neke veze u hodnicima, no ne i u uredima. Posebno jak otpor ima među demokratama. Oni ga posebno ne vole. Ričard Holbruk (Holbrooke) jednom je rekao da je jedna od velikih američkih grešaka to što su dopustili da ljudi poput Dodika dođu na vlast. On je, također, kazao da je njegova najveća greška stvaranje Republike Srpske. Ne mislim da će Dodik ikada imati ikakvu podršku u Vašingtonu, bez obzira na to ko je na vlasti u SAD - kaže Cejhan. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sun, 27 May 2007 08:42:36 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=341 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=341 Sun, 27 May 2007 08:42:36 GMT indexorama@gmail.com (Paša) U Sarajevu obilježena 17. godišnjica 17 god. od formiranja Srpske Demokratske Akcije(SDA) U Sarajevu obilježena 17. godišnjica formiranja Srpske Demokratske Akcije(SDA) -17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)= 17 godina genocida nad bosnjastvom i bosnjacima, --17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)=17 godina etnickog ciscenja,progonstva i asimilacije 1.5 miliona bosnjaka, --17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)=17 godina postojanja Republike Srpske, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)=17 godina od prestanka postojanja Republike BiH, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)=17 godina postojanja islamizam i vehabizma u bosnjackom narodu, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)= 17 godina borbe protiv pokusaja u stvaranju i razvoju bosnjastva na stetu naseg ostvarenog islamizma, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)= 17 godina kradje nad nasledjenom socijalistickom imovinom, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)= 17 godina da se ama bas nista novo i dobro nije stvorilo u BiH, ---17. godina formiranja Srpske Demokratske Akcije (SDA)= 17 godina uspjesnog postojanja Srpstva sa primjesama islamizma u Bosni i na Balkanu. Srpska demokratska akcija (SDA) je od osnivanja bila vodeća, ali ne jedina snaga, u važnim procesima kao što su priprema i izvrsenje genocida nad bosnjackim narodom,priprema i raseljavanje i asimiliranje 1.5 miliona bosnjaka po cijelom svijetu, stvaranje Republike Srpske, otvorena kradja i lopovluk nad mrskom socijalistickom zaostavstinom, u zadnjih 17 godina nista nisu stvorili vec samo krali postojece koje je nasledjeno, daljnje raseljavanje bosnjaka ne samo iz Bosne vec sa cijelog Balkana, uspostava vehabizma i borba za zacrtani islaimisticki i Muslimanski put. Ovo je istaknuto na jučerašnjoj sjednici u "Holidej inu", na mjestu gdje je tačno prije 17 godina održana Osnivačka skupština Srpske demokratske akcije (SDA), kojoj je uz aktuelno rukovodstvo prisustvovao i dio članova Inicijativnog odbora za osnivanje Srpske demokratske akcije (SDA). Izvorni principi Predsjednik stranke Sulejman Tihić naglasio je da je Srpska demokratska akcija (SDA) i danas najodgovornija politička snaga u razgradnji BiH i nastavku terora i progona nad bosnjacima kako na njihovom duhovnom planu tako i u teroru i progonstvu na njihovom fizickom planu, posebno kada su u pitanju razvoj nacionalne bosnjacke svijesti koji direktno negativno uticu na dosadasnju mukotrpnu borbu stvaranja Vehabizma u BiH Srpska demokratska akcija (SDA) nece imati milosti prema takvim pokusajima. On se osvrnuo na prigovore da je Srpska demokratska akcija (SDA) napustila izvorne principe stvaranja Islamisticke enklave Bosne . - To nije tačno. Ali, jeste tačno da okolnosti diktiraju ciljeve i prioritete - kazao je Tihić navodeći primjer da borba protiv razvoja bosnjacke nacionalne svijesti nije moglo biti prioritet prilikom osnivanja. Trenutnu situaciju u BiH okarakterizirao je kao veoma složenu i "najtežu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma", jer je nasa snaga i uticaj danas najmanji. Pojasnio je da već dugo traje zastoj u stvaranju Muslimanske enklave Bosne i nema spremnosti da se postignu sporazumi o ključnim pitanjima kao što je potpuna islamizacija preostalog stanovnistva i stvaranje Vehabijske enklave Bosna. Provođenje presude - Tu je i pitanje provođenja presude Međunarodnog suda pravde, potom status bivše zaštićene zone Srebrenica i Žepa u kojoj smo mi iz Srpske demokratske akcije (SDA) obavili sjajan posao i moze se reci nas najbolje obavljen posao na cijeloj teritoriji nekadasnje RBiHkoje hvala dragom alahu vise nema, situacija u regionu, rješavanje statusa Kosova gdje na zalost ne postoji stranka slicnoj nasoj... Ova pitanja možemo riješiti samo razgovorima i dogovorima dok u7 potpunosti ne pokrademo sve sto smo,hvala alahu, naslijedili iz socijalizma,i sto vecim nacionalnim podjelama dok ne stvorimo nasu Muslimansku drzavicu zasnovanu na vehabizmu. Politika sve ili ništa najčešće se svodi na ništa. Moramo učiniti sve da izbjegnemo sukobe i podjele koji mogu ugroziti nas ostvareni islamizam na svakom planu. Međunarodna zajednica može i želi pomoći, ali neće donositi odluke umjesto nas - kaže Tihić. Ipak, zaključio je da bez obzira na složenost situacije, vjeruje da će ovi problemi biti uspješno riješeni pri čemu Srpska demokratska akcija (SDA) vidi kao pokretačku snagu u daljnjim izdajama,podjelama i borbi za srpstvo a protiv bosnjastva. A. MALAGIĆ Gosti na skupu Obilježavanju 17. godišnjice Srpska demokratska akcija (SDA) prisustvovali su i predstavnici drugih političkih partija, među kojima su bili predsjednik SDU Sejfudin Tokić, GDS-a Ibro Spahić, potpredsjednik HDZBiH Marinko Čavara... Brojni su bili i predstavnici diplomatskog kora: ambasador Njemačke Mihael Šmunk (Michael Schmunk), Hrvatske Josip Vrbošić, Irana Muhamed Moršed Zadeh (Mohammad Morshed Zadeh), Pakistana Širin Moiz (Shireen Moiz), Saudijske Arabije, Palestine... Skupu je prisustvovao i visoki predstavnik Kristijan Švarc-Šiling (Christian Schwarz-Schilling), čiji dolazak je pozdravljen aplauzom. Traže osnivanje ministarstva za iseljeništvo Jučer je održana i tematska sjednica Glavnog odbora Srpske demokratske akcije (SDA) posvećena reorganiziranju i djelovanju stranke u inozemstvu te pitanjima dijaspore. Ovom prilikom je upozoreno da je dijaspora "na najnižem stepenu neorganiziranosti od 90-ih godina" jer u sebi nemaju nista od islamizma,izdaje,podjela za sta se SDA oduvijek borila. Zaključeno je da treba insistirati na pojednostavljenju registracije i glasanja te aktivnije raditi na animiranju ljudi da izlaze na izbore i daju nam podrsku nasoj izdaji,podjelama,borbi protiv bosnjastva i nasoj sveopstoj kradji poslije rata. Iznesen je podatak da je od oko 600 hiljada ljudi sa pravom glasa u dijaspori na prošlim izborima glasalo tek 20 hiljada jer svi ostali su shvatili da smo im mi iz SDA namjestili i ucestvovali u genocidu,njihovom progonstvu. - Sa većim izlaskom glasača u dijaspori vrlo lako bi mogli promijeniti političku situaciju u BiH, posebno u RS koju smo mi stvorili ali oni to nece jer su nas u potpunosti procitali - kazao je Teufik Valadžić. Također, predloženo je osnivanje ministarstva za iseljeništvo na državnom nivou jer izglda da postoje sanse da te sto smo prognali i vrsili genocid nad njima da bi ih mogli pljackati i tamo te izrada programa i organiziranje nastave na maternjem jeziku za istu svrhu. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Wed, 23 May 2007 19:30:54 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=340 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=340 Wed, 23 May 2007 19:30:54 GMT indexorama@gmail.com (Paša) 2007-05-23Dušan Bilandžić: Pregovarao sam o podjeli BiHpo Tuđmanovoj naredbiPiše: Davor ButkovićEkskluzivno objavljivanje iz nove knjige memoara Dušana Bilandžića 'Povijest izbliza'Profesor Dušan Bilandžić, čije "Memoare" objavljujemo od ovog broja nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista, jedan je od najautentičnijih protagonista hrvatske javne i političke scene.Dr. Bilandžić (82), čija biografija spaja članstvo u HAZU s činom pukovnika JNA te položaj potpredsjednika postkomunističke Republike Hrvatske sa svojedobnim imidžom partijskog povjesničara, vjerni je, ali i kritički vrlo oštro intoniran svjedok cjelokupne suvremene hrvatske povijesti, od prvih godina poslije Drugog svjetskog rata do danas.Brojne Bilandžićeve procjene, i kada je riječ o ključnim razdobljima u vrijeme komunističkog sustava, i o 15 godina neovisne Hrvatske, pokazale su se povijesno točnima, a neki su njegovi iskazi o pozadinama donošenja ključnih političkih događaja od neprocjenjive važnosti.Uredništvo Jutarnjeg lista odlučilo je početi feljtonizirati Bilandžićeve "Memoare", koji za desetak dana izlaze iz tiska, baš jednim od takvih, povijesno i politički posebno značajnih, sjećanja.Dr. Bilandžić je, naime, bio jedan od članova hrvatske grupe stručnjaka koju je u proljeće 1991. godine osnovao pokojni predsjednik Tuđman (inače višedesetljetni Bilandžićev dobar prijatelj) da bi s grupom srpskih stručnjaka pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine.Bilandžićevo svjedočenje o tijeku i sadržaju tih za Hrvatsku sramotnih pregovora pokazuje kako je podjela Bosne predstavljala ne samo jednu od glavnih osobnih opsesija nego i trajni strateški državnički plan dr. Franje Tuđmana.U idućim ćemo nastavcima objaviti neke od najvažnijih Bilandžićevih memoarskih zabilježaka o Titu, Bakariću, Kardelju, Savki Dabčević Kučar i o presudnim događajima u suvremenoj hrvatskoj povijesti.• 10. IV. 1991.Iznenada me telefonski zove predsjednik Tuđman, rekavši da je to četvrti poziv. "Ne", rekoh, ""zvao si me samo jedanput". "Nisi me razumio, dođi mi na razgovor pa ću ti sve objasniti." U prijateljskom tonu kaže kako je ovo četvrti put da me hoće angažirati u neku misiju. "Znaš, prvi poziv bio je 1958. kada sam te doveo u Generalštab JNA, drugi poziv bio je 1967. kada si me naslijedio na dužnosti direktora Instituta, treći poziv bio je izbor u Predsjedništvo Republike, a sada se radi o četvrtom pozivu."Naime, objašnjava mi Tuđman, u Karađorđevu je 25. III. 1991. godine postignut načelni dogovor s Miloševićem o podjeli BiH. Bez potpunije elaboracije toga sporazuma, mogao sam zaključiti da bi Tuđman želio granice Banovine Hrvatske iz 1939. Znam da je Tuđman već 1964., dakle prije 37 godina, pohvalno pisao o sporazumu Mačeka i Cvetkovića. O istoj ideji Tuđman mi je govorio 1988., dakle, prije četiri godine. Bio sam potpuno svjestan da nikad ne bih prihvatio avanturu podjele BiH. U eri socijalizma uvijek sam se radovao napretku BiH, jer sam u toj republici vidio tampon-republiku protiv pretenzija Beograda i Zagreba, pa ipak sam odlučio prihvatiti izazov iz dva razloga. Prvi, uvjeren sam da ta igra neće uspjeti, jer se BiH ne može i neće podijeliti i, drugi, misija ima karakter jednog istraživačkog izazova, preko kojega ću doći do mnoštva informacija, stajališta i pogleda, što će mi koristiti za novo izdanje Historije SFRJ. Dakle, prihvaćam misiju, ali ću je opstruirati. Uostalom, kako se može pregovarati s čovjekom koji je podigao Srbe u Hrvatskoj na oružani ustanak? Zvonko Lerotić replicira Srbima s tezom da federacije funkcioniraju samo u jednonacionalnim zajednicama. Mihajlović odbija ideju konfederacije, jer u tome vidi put stvaranja samostalnih država. Šentija je postavio tezu kako je legitimno da i Hrvati i Srbi hoće svoje nacionalne države. Mihajlović izjavljuje da Srbija neće stati na put stvaranju hrvatske nacionalne države.Lerotić prihvaća srpsku tezu da Jugoslavija ne odgovara ni Srbiji ni Hrvatskoj i slaže se da Saveznu vladu treba rušiti. U kratkom sudaru stajališta utvrdili smo da Srbija neće konfederaciju, a da Hrvatska odbija sadašnju federaciju. Srbija bi pomogla da Hrvati stvore samostalnu državu, a očekuju da Hrvatska pomogne Srbiji u stvaranju nove samostalne srpske države. Na tome se stalo, s tim da se na idućem sastanku pokuša dogovoriti crta podjele BiH. Mihajlović je zatražio ubrzane pregovore jer misli da bi za tri mjeseca moglo doći do općeg sloma. Po povratku referirali smo predsjedniku Tuđmanu, koji je podržao naša stajališta i naredio da se razgovori nastave, i to ubrzano. • 13. IV. 1991.Danas je održana druga runda razgovora u vladinoj vili Botić u Beogradu. Iako je bilo dogovoreno da će se ekspertni timovi naći za desetak dana, oba predsjednika dogovorila su se da se razgovori nastave za tri dana. Sastanak je otvorio K. Mihajlović, rekavši da danas treba utvrditi granice obiju država - buduće Srbije i buduće Hrvatske. Zajednički interesi diktiraju podjelu BiH, i to je možda posljednja povijesna šansa. Granice treba utvrditi tako da što više Srba i što više Hrvata bude u svojim državama. Lerotić se slaže s tezama Mihajlovića. Smilja Avramov glavnu opasnost za Srbiju i Hrvatsku vidi u Muslimanima koji su se već povezali sa svjetskim islamom, i tako prijete i Srbima i Hrvatima. Muslimani se prostiru na golemom teritoriju - u BiH, u Sandžaku, na Kosovu, u Albaniji... Islamsku opasnost od balkanskih muslimana identificirala je i jedna studijska grupa NATO-a, koja u njima vidi mostobrane prodora Azije u Europu. Zato bi Europa pozdravila naš udar na Muslimane. Muslimani su dekolonizacijom u Africi i Aziji stvorili nezavisne države bogate naftom i sada prodiru na Balkan. Okrivljuje Dizdarevića da je prekinuo ulazak Jugoslavije u EFT-u, kako bi Jugoslaviju vezivao za islamske zemlje. U tom cilju je išao i na konferenciju ministara vanjskih poslova balkanskih zemalja. BiH treba razoriti.Mihajlović upozorava da Muslimani istiskuje i Srbe i Hrvate iz Bosne u njihove matične zemlje, tako da se BiH razvija na štetu i Srbije i Hrvatske. Napominje da čak eventualno sužavanje BiH, s tim da ona ostane republika, ne dolazi u obzir. Nju treba dijeliti, i to odmah. Nećemo praviti Srbe od Muslimana. Srbija će odbiti najavljeni referendum za podjelu. Ako bi se stanovništvo u 70 posto izjasnilo za BiH, Srbija to neće prihvatiti, mada referendum može biti osnova za podjelu BiH. Sloveniju odmah treba priznati i dati joj pravo na odcjepljenje. Situacija sa Crnom Gorom je jasna - oni će zajedno sa Srbijom. Referendum u Makedoniji je neizvjestan. Referendumi u Srbiji i Hrvatskoj bit će za samostalne države. Lerotić govori da je Zapad svjestan opasnosti od Muslimana, što pokazuje i to da sada, u otvorenoj Albaniji, forsiraju pravoslavlje i katolicizam. Replicirao sam Srbima kako ne vjerujem da NATO pakt podržava udar na Muslimane, jer polazim od toga da Turska desetljećima čini stup južnog krila NATO pakta i ona bi morala znati za tu ideju, protiv koje bi sigurno protestirala. J. Šentija pozitivno ocjenjuje to što Srbija prvi puta kaže da Srbi i Hrvati ne moraju živjeti zajedno. Ali, prije bilo kakve podjele BiH, treba riješiti problem Kninske krajine te traži stav Srbije o tom akutnom problemu. Kakva crna demokracija• 4. VII. 1991.Joža Boljkovac informira me da naša desnica, pod utjecajem poraza Armije u Sloveniji, želi pokrenuti "oslobodilački rat", ne obazirući se na sugestije međunarodne zajednice. Njegovo smjenjivanje i jučerašnje imenovanje Šime Đodana za ministra obrane znak je prevlasti desnice. Ubojstvo Kira, šefa policije u Osijeku, zbog njegovih kontakata s lojalnim Srbima, također je znak djelovanja desnice. Po Boljkovcu, počela je pljačka poduzeća. Dio novca, koji se skuplja za obranu, uzimaju mafijaši i neki iz struktura naše vlasti. Zapitah Boljkovca što je s demokracijom? "Kakva crna demokracija - mnogi zastupnici i političari prelaze na upravne funkcije, u vojsku i policiju, a nitko ne vraća mandate Saboru."Srbi repliciraju s tezom da srpske općine u Hrvatskoj ulaze u teritorij za raspodjelu - ne izjašnjavaju se o likvidaciji Kninske krajine. Sva trojica Hrvata jednoglasno odbijaju razgovor o "Krajini", naglasivši "Ni stope zemlje ne damo od današnje Hrvatske". Srbi repliciraju s tezom da pravo na samoopredjeljenje imaju građani, a ne republike. Hrvati odgovaraju da se onda taj princip mora primijeniti i za Albance na Kosovu i za Mađare u Vojvodini.Srbi odgovaraju da Albanci i Mađari nisu južnoslavenski narodi i da zato nemaju pravo na izjašnjavanje. S obzirom na tako tvrde stavove obiju strana, valja sporne probleme prenijeti na Tuđmana i Miloševića. Diskusija se ipak nastavila. Zatražio sam da se Srbija očituje prihvaća li granice Banovine Hrvatske kao osnovu za sporazum. Smilja Avramov odgovara da Srbi to apsolutno odbijaju. U polemičnoj raspravi upitao sam Smilju Avramov kako će Srbija, u slučaju podjele BiH, komunicirati s većinom srpskog stanovništva koja je teritorijalizirana u zapadnoj Bosni?"Bosanska krajina će za vas biti Nagorno Karabah ili istočni Pakistan." Na to Srbi odgovaraju da njima pripada cijela Posavina, jer da je o tome dogovor postignut između dvojice predsjednika. Prema tome, budući da Posavina pripada Srbiji, to znači da nema koridora, nego će Posavina vezati Srbiju i zapadnu srpsku zemlju. Mislim u sebi da bi time Srbija prvi put u svojoj povijesti prešla preko Drine. U nastavku Srbi nude zamjenu stanovništva, navodeći kao primjer mogućnost preseljenja Muslimana iz Cazinske krajine u Knin. Na moje izravno pitanje, rekli su da Baranja ne pripada Hrvatskoj. Postavili su i zahtjev da "Krajina" treba izaći na Jadran kod Obrovca. Planuo sam i rekao da je to program četničkog pokreta i Drugoga svjetskog rata. Čudno, ne ljute se. Postavio sam i pitanje izjašnjavanja Muslimana. Izmislio sam da, na primjer, u nekoj općini ima 50 posto Muslimana, 30 posto Hrvata i 20 posto Srba. Zapitah kome ta općina pripada? Odgovor je bio: "Muslimani se ne računaju - dakle, pripada Hrvatima." • 20. IV. 1991.Treća runda razgovora održava se danas u Zagrebu, u Vili Weiss. Nakon druge runde, po povratku u Zagrebu otišli smo kod predsjednika Tuđmana. Izložio sam Tuđmanu mišljenje da je sporazum apsolutno nemoguć. Rekao sam da na tom putu eventualne podjele stoje tri nesagledive prepreke: prva, srpske pretenzije su toliko velike da ih ne možemo prihvatiti; druga, ako bi se ta republika i podijelila, Muslimani će se latiti oružja i pobuniti i, treća, podjelu će spriječiti međunarodna zajednica.Predsjednik Tuđman nije uvažio moje argumente, naglasivši da načelni sporazum između njega i Miloševića postoji i da nastavimo s pregovorima. Muslimani ne mogu blokirati sporazum, jer su maleni u odnosu na dvije jake zemlje koje su dovoljne da ih prisile na podjelu. Spomenuo sam i da je američki ambasador Zimmerman poručio i Beogradu i Zagrebu "Dalje ruke od BiH!". Na to je predsjednik rekao kako ima dovoljno snaga u međunarodnoj zajednici koje će prihvatiti sporazum Hrvatske i Srbije. Jedan član naše ekipe upozorio je Tuđmana kako ne bi smio dopustiti da Srbija prijeđe Drinu i dođe na Unu. Tuđman je zaključio da će Srbija popuštati i da nastavimo s misijom, jer je sada povijesni trenutak da obje zemlje ostvare svoje interese. I, eto nas u trećoj rundi razgovora. Kosta Mihajlović podvlači tezu da su Jugoslaviju stvorila dvojica Hrvata - Tito i Šubašić te jedan Slovenac (Kardelj) s ciljem razbijanja Srbije. Opet inzistira na tome da je BiH stvorena i protiv Srba i protiv Hrvata. Govori o namjeri da Turska iz Male Azije u BiH naseli četiri milijuna Muslimana te da je obojici predsjednika uručen takav dokument. Uostalom, Muslimani u BiH planiraju 15. IX. ove godine proglasiti Bosnu džamahirijom. Izvan Srbije živi 1,958.000 Srba, a i Hrvata izvan Hrvatske ima 1,281.000. Zato se BiH mora podijeliti. Podijeljeni Muslimani će, doduše, trpjeti, ali će iseljavati u Tursku. Naglašava da se BiH mora podijeliti.Što sam stvarno mislio o podjeli BiH, to sam objavio u Novom listu od 22. IV. 1991. godine pod naslovom "Mijenjanje granica republika nije moguće - Srbija će biti poražena".Na pitanje o promjenama granica citiram odgovor: "Mislim da je to apsolutno nemoguće. Podjela BiH je nemoguća. U trećini su Srbi, malo manje od petine Hrvati (oko 18 posto), a oko 44 posto Muslimani. Većinsko stanovništvo je, prema tome, muslimansko i ono… ne može prihvatiti komadanje BiH. Pokušaje mijenjanja granica… moglo bi se provesti samo najgrubljim nasiljem kakvo Evropa danas više ne prihvaća." Na pitanje novinara kako procjenjujem daljnji razvoj prilika, odgovorio sam: "Rješenja na našim prostorima u golemim su razmjerima određena politikom velikih sila… Ako uzmete da je Srba u Jugoslaviji gotovo trećina i da žele pokušati uspostaviti retrogradni sustav, hegemoniju i prevladani režim, to jednostavno ne može proći". Dakle, ono što sam mislio o podjeli BiH javno je publicirano u času pregovora. Polazeći od svega toga, podnio sam ostavku na svoju misiju. • 2. VI. 1991.Na ulici me je zaustavio Hrvoje Kačić, predsjednik Odbora za vanjske poslove Sabora. Optužuje Tuđmana zbog ideje o podjeli Bosne. Traži savjet kako ga zaustaviti. Reče da će ići nadbiskupu Kuhariću da i on to pokuša. • 7. VI. 1991.‘Generali su me obavijestili o napadu na Sloveniju’ Jučerašnji dan - 23. lipnja 1991. godine - zapamtit ću kao najdramatičniji trenutak u zadnjih nekoliko godina.U beogradskom hotelu Park, uz jutarnju kavu, dvojica hrvatskih generala iz JNA informiraju me da će za nekoliko dana Armija napasti Sloveniju. Poznajem te generale desetljećima. Znam da su časni, pošteni, uravnoteženi, pa čak i mudri ljudi. Moram im vjerovati. Na pitanje hoće li Armija napasti Hrvatsku, odgovorili su da to ne znaju. Nakon razgovora, zovem Tuđmanovu tajnicu, Zdravku Bušić, da mi večeras osigura razgovor s predsjednikom Tuđmanom. Nakon razgovora s generalima, kratak susret s ministrom vanjskih poslova Budimirom Lončarom. Po njemu, Savezna vlada hoće transformaciju Jugoslavije u društveni sistem po uzoru na zapadne zemlje. Toj ideji otpor daju i Srbija i Slovenija i Hrvatska, naravno, zbog različitih interesa. Vlada priželjkuje smjenu njihovih lidera, uključivši i Slobodana Miloševića. Rekao sam mu kako ne vidim snage koje bi to mogle izvesti. Čim sam izašao iz vlaka Matoš-express, oko 20,30 sati zovem Tuđmanovu tajnicu. Reče mi da je razgovor nemoguć jer traje sjednica VONS-a i ne zna se kad će završiti. Zamolio sam tajnicu da mi zakaže razgovor bez obzira koliko će trajati sjednica. Povratnom informacijom, tajnica mi kaže da dođem poslije 23 sata na teniski teren Hotko u Jurjevskoj ulici. Nalazim društvo u vrlo dobrom raspoloženju - na stolu su riba i vino. Topla lipanjska noć. Nakon pola sata sjedenja za stolom, zamolih Tuđmana da se izdvojimo, a zatim rekoh: "Hajde i ti, Stipe, s nama". Odvojili smo se od društva i obojici sam prepričao informaciju, rekavši da sam je dobio od dvojice generala. Tuđman je kategorički odgovorio da su to gluposti i kako je vojna intervencija apsolutno isključena. "Ali, Franjo, ako ima jedan posto mogućnosti napada na Sloveniju, što misliš učiniti?" Ponovno je odbio svaku mogućnost vojne intervencije.Nakon toga zapitao me tko su ta dvojica generala? "Ne, ne mogu ti to reći jer se bojim da bi netko iz tvoga okruženja čuo tu informaciju, javio Beogradu i odoše glave toj dvojici generala."Kratak muk! U glavi mi se lomila dilema: je li skupocjenija sigurnost zemlje ili glave generala?Rekoh mu: "To su general-pukovnik Ivica Kukoč i general potpukovnik Fabijan Trgo." Znajući da obojicu dobro poznaje iz vremena zajedničke službe u JNA, računao sam da će taj argument uvažiti.Predsjednik Tuđman je dodao: "Nastavimo s večerom, nema opasnosti od vojne intervencije."• 27. VI. 1991.Zora! JNA napala Sloveniju. Znači, generali Kukoč i Trgo imali su pravo.zgovaram sa Stipom Mesićem, nesuđenim predsjednikom SFRJ. Priča mi da Tuđman i dalje računa na podjelu BiH. Spreman je da sada u pregovore s Miloševićem uključi i Aliju Izetbegovića, tako da se BiH podijeli na tri dijela. Mesić tvrdi kako ga je nemoguće odvratiti od ideje podjele BiH te ga treba pustiti da se razočara, jer će Muslimani pružiti otpor. Obojica su u euforiji uvećavanja svojih nacionalnih država, što im pomaže da se učvrste na vlasti. Mesić se slaže s mojom ocjenom da je Tuđman zaveo autoritarni režim. Priča mi dalje da je počela pljačka društvene imovine. Manolić sugerirao Albancima da krenu u rat protiv Miloševića• 15. VI. 1991.Slobodni tjednik objavio je moj članak pod naslovom "Izlazak Hrvatske iz Jugoslavije - čin ili proces" gdje se analizom krize Jugoslavije, odnosa i rasporeda snaga u sadašnjem trenutku, kao i uloge međunarodne zajednice, argumentirano zalažem protiv trenutačnog odcjepljenja, zalažući se da to bude proces. Danas je Manolić primio albanskog ministra vanjskih poslova, kome je sugerirano da krenu s oružanim otporom protiv Miloševića. Ne vjerujem da će Albanci to učiniti. http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/ Sat, 19 May 2007 20:25:28 GMT@ http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=339 http://www.bosnjastvo.com/index.php?ind=news&op=news_show_single&ide=339 Sat, 19 May 2007 20:25:28 GMT indexorama@gmail.com (Paša) OBRAČUN UPRAVE POLICIJE SA SUADOM MURATBAŠIĆEM OKONČAN OTKAZOMDa ostali zašutePriča Suada Muratbašića u kojoj je objelodanio da je punih devet godina držan u policijskoj službi u ropskom položaju, da je ucijenjen dobijanjem stalnog radnog mjesta, bio primoravan da za račun Demokratske partije socijalista «obrađuje» komšije na posljednjim parlamentarnim izborima - dobila je epilog. Muratbašić je ostao bez posla. Na dan kada je njemu i desetini njegovih kolega iz pogranične policije u Bijelom Polju trebalo da bude produžen ugovor o radu pozvali su ga iz jedinice i saopštili da je jedino on među njima suvišan i da treba da vrati uniformu, oružje i opremu. Podsjetimo, u ispovijesti objavljenoj na radiju Slobodna Evropa Muratbašić je ustvrdio da mu je nalog i spisak simpatizera Bošnjačke partije, koje je trebalo da preobrati u glasače DPS-a, dao poslanik Mevludin Nuhodžić, koji je kasnije u medijima odbacio njegove navode.«Kazao sam istinu i uvijek ću je ponoviti, a prošao sam kako sam prošao», kaže Muratbašić, čovjek koji je od policijske plate izdržavao petočlanu porodicu.Njegova priča je puna dva i po mjeseca tresla crnogorski MUP. Bila je to prva javna potvrda jednog policijskog službenika policijsko-političkog aktivizma. Sada je pretvorena u dramu jedne porodice.«Kajem se zbog toga što sam pristao da me ucjenjuju, ali se ne kajem što sam progovorio ono što svi znaju», kaže Muratbašić, kome su podršku dale brojne crnogorske nevladine organizacije. Podrška mu je došla i od ljudi koje je «vrbovao» da glasaju za vlast. «Žale me, mada sam ja njih prevario, a i sam sam prevaren», kaže Muratbašić.Ljudi sa spiska od 34 glasača koje je Muratbašić vrbovao su njegovi rođaci, prijatelji i komšije. «Glasao sam DPS da bi Muratbašić ostao na poslu. On je jedini iz ovog kraja radio u MUP-u», kaže jedan od od njegovih komšija iz bjelopoljskog naselja Rasovo Ramiz Šabanović. "Ono što je rekao je živa istina. Hiljadu posto", kaže i Abid Sijarić. Sijarić se kaje što je na posljednjim izborima poslušao Muratbašića i odustao od glasanja Bošnjačke stranke čiji je član. "Morao sam glasati vlast za hatar Suadov, a ne bih više da dođe stotinu Suada, ni ja ni niko moj", kaže Sijarić. Na Muratbašića nije ljut. "To što su mu uradili, samo govori u kakvoj državi živimo", kaže Sijarić. On i njegove komšije su spremni da organizuju protest na kome bi se okupili ljudi sa "Muratbašićevog spiska" kako bi potvrdili istinitost njegovih navoda. "Treba reći ono što je pravo", poručuje Sijarić.«Da je Suad Muratbašić kazao istinu zna svako u Crnoj Gori», kaže i njegov pravni zastupnik advokat Labud Šljukić. On tvrdi da je bio uvjeren da će se Uprava policije na ovakav način obračunati sa svojim dojučerašnjim službenikom. «Veljović je arogantno to najavio u jednoj nedavnoj izjavi i ja sam se jedino začudio kada su Muratbašića pozvali da se javi na posao koji je nakon suspenzije obavljao još samo sedam dana», kaže Šljukić. Šljukić je, inače, bio uspio da odbrani Muratbašića pred disciplinskom komisijom koja mu je odredila samo minimalnu novčanu kaznu.Prije dvije nedjelje pred skupštinskim Odborom za bezbjednost na pitanje šta je sa slučajem bjelopoljskog policajca Suada Muratbašića, direktor Uprave policije Veljović odgovorio je da ne želi da prejudicira konačno rješenje. "On će za to dobiti predviđenu mjeru odlukom disciplinske komisije koju sam ja uvažio i slučaj će ići svojom realnom dinamikom", kazao je Veljović. "Realna dinamika", očigledno je, samo je čekala 7. maj i dan kada je Muratbašiću isticao ugovor.Skupštinski Odbor je baš toga dana kada je Muratbašić razduživao opremu imao cjelodnevni sastanak sa Upravom policije. Nikakva reakcija, međutim, nije se čula od tog tijela o Muratbašićevom slučaju.Nije reagovao niko ni iz vladajuće koalicije, osim što je u jednom navratu poslanik Socijaldemokratske partije Džavid Šabović potez Suada Muratbašića nazvao hrabrim. «Taj momak ništa nije dodao već je ispričao ono što jeste", kazao je Šabović prije dva mjeseca.Član Savjeta za civilnu kontrolu MUP-a Aleksandar Zeković smatra da je javni interes u ovom slučaju značajniji od činjenice što se formalno-pravno policajac Suad Muratbašić nalazi u ulozi prekršioca zakona. "Mislim da na ovaj način, otkazom Muratbašiću, direktor Uprave policije još jednom demonstrira silu, da prkosi demokratskoj kritičkoj javnosti što zaista može da djeluje obeshrabrujuće na sve druge državne službenike, a znamo kakvi problemi sa različitih aspekata postoje kada govorimo i o političkim uticajima i korupciji i u funkcionisanju institucija sistema", kaže Zeković.Na primjeru dvadesetak policajaca otpuštenih prije dva mjeseca vidi se da je slučaj Muratbašić imao velikog uticaja na njih. Oni su, podsjetimo, ispričali za Monitor da su imali sličnu sudbinu kao i Suad Muratbašić. Radili su u MUP – u od pet do deset godina. I to kao policajci po ugovoru o djelu, bez osiguranja i radnog staža. «Ne brinite za vaš posao, samo da dobijemo državu», kazao im je direktor policije Veselin Veljović, tvrdili su oni. Nakon što su dobili otkaze uplaćeno im je po tri hiljade eura a postoje šanse, saznajemo od njih, da naplate još po toliko novca iz kase policije. "Ne smijem ništa reći, strašne su pritiske izvršili na nas", kaže jedan od tih policajaca. I ostali koje smo kontaktirali više ne žele da se oglašavaju u medijima a pravdu će, kažu, ako ne uspiju da se dogovore sa Upravom policije, potražiti na sudu.Veljović je demantovao njihove navode odlučivši da sa svojim dojučerašnjim službenicima ne polemiše javno.Labud Šljukić kaže da je policija montirala proces protiv Muratbašića upravo kako bi zaustavila talas priča koje bi mogle da izađu na vidjelo. «Sve su to uradili kako bi amortizovali udar na njih i kako bi zastrašili ostale da dignu glas», kaže Šljukić.U minula dva i po mjeseca reagovala je i većina opozicionih stranaka. Srpska narodna stranka podvukla je da je direktor policije najslikovitiji primjer za politizaciju te službe jer je u dnevnim novinama objavljena njegova fotografija iz izbornog štaba DPS-a sa posljednjih izbora. Iz Narodne stranke smatraju da je nevjerovatno da Muratbašić, koji je ispričao šta je sve radio kao policajac, sada na ovaj način kažnjen od policije. Bošnjačka stranka, čije je glasače Muratbašić "obradio", takođe smatra da je otkaz Suadu Muratbašiću direktan pritisak na ostale da ne progovore o politički angažovanoj policiji. "Jedan mladi policajac smogao je snage i hrabrosti da to javno prizna", kaže portparol te partije Safet Kurtagić. To što je Muratbašić izvršavao zadatke koje su pred njega postavljali njegovi pretpostavljeni ali i njegovi partijski šefovi, i koji nisu imali nikakve veze sa njegovim poslom, moralo je biti predmet interesovanja Tužilaštva. "Umjesto njegovih šefova sada je Murtbašića stigla kazna. Da li zaslužena? To je posebna tema", kaže Safet Kurtagić."Kajem se i uvijek ću se kajati što se na vrijeme nijesam usprotivio ucjenama. Zbog toga sam morao da progovorim", kaže Muratbašić.Sead SADIKOVIĆ http://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/2.0/it/